Sandžaklije i njihovi prijatelji u cijelom svijetu su na nogama zbog stanja u Novom Pazaru, Tutinu i Sjenici, koji ovih dana biju jednu od najtežih bitaka u novijoj historiji. Organiziraju se akcije pomoći, dobri ljudi kupuju sanitetska vozila, rentgen i EKG aparate, zaštitnu opremu, koja stiže ili je na putu ka bolnici u Novom Pazaru.
U posljednja tri dana od posljedica Covida-19 umrlo je 13 osoba iz tri grada, stotine je zaraženih, a vrhunac epidemije tek se očekuje.
– Situacija nije sjajna, daleko smo od dobre, ali nije ni crna, ni onako loša kao prije nekoliko dana. Uspjeli smo za ova tri dana da napravimo reorganizaciju bolnice i po podacima iz Zavoda za javno zdravlje 5 do 7 posto svaki dan pada broj zaraženih. Ipak, broj hospitaliziranih se ne smanjuje, jer primamo 50 do 60 ljudi svaki dan, tako da trenutno imamo 250 pozitivnih na koronavirus u bolnici. Preuzeli smo i pacijente iz Tutina i Sjenice, jer smo sada regionalna bolnica – kaže za „Avaz“ Mirsad Đerlek, koordinator Opšte bolnice u Novom Pazaru.
Bez pomoći ne bi uspjeli
Borba se nastavlja, jučer je oslobođeno dodatnih 40 mjesta na hirurgiji, a u krugu ustanove podignuta je poljska bolnica Vojske Srbije sa 170 kreveta. Uz postojećih 18, stiglo je i novih 10 respiratora od predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.
– Očekujemo u narednih sedam dana da će taj pik da raste i ne smijemo dozvoliti da nas iznenadi, da nam dođe 100 ljudi, da nemamo gdje da ih smjestimo i da nam umiru po krugu bolnice – pojašnjava Đerlek.
Situacija u srbijanskom dijelu Sandžaka pogoršana je naglo, najvjerovatnije iz razloga što su pacijenti sa infekcijom ostajali kući i sami pokušavali da se izbore sa opakim virusom. Tek u poodmaklom stadiju javljali su se ljekarima. Veliki problem predstavlja činjenica da je virus ušao u Opštu bolnicu i iz stroja izbacio oko 70 uposlenih. Bez pomoći 45 kolega iz Kragujevca i drugih gradova Srbije, te još 40 sa Vojno – medicinskih akademija u Beogradu i Nišu, bolnica ne bi izdržala, ali ljekari su i dalje potrebni. Očekuje se da i administrativna procedura sa izdavanjem privremenih licenci ekipama sa UKC Sarajevo i Tuzla bude okončana, te da se ljekarima u Novom Pazaru pridruže i njihove kolege iz BiH, što se u ovom gradu dočekuje s posebnim emocijama.
Bez srca i duše
– Nama je svaka pomoć dobro došla. Ne znam koliko će ovo čudo da traje i moramo da budemo spremni. Hvala svakome ko se javi, a zaista me zvala cijela dijaspora, cijeli svijet. Nisam ni znao koliko naših ljudi živi po svijetu. Znači nam poziv iz bilo koje zemlje, a posebno Bosne i Turske, jer smo za vas emotivno vezani. Te pomoći idu na međudržavnom nivou, o tome vlade odlučuju i mi na to ne možemo da utičemo. Jedva čekamo dolazak ljekara iz BiH, srce mi zaigra kad čujem da bi se to moglo desiti, jedva čekamo našu braću da dođu – ističe dr Mirsad Đerlek.
Otkako je preuzeo rukovođenje bolnicom, nakon što se zdravstveno stanje direktora Mehe Mahmutovića pogoršalo, Đerlek u javnost otvoreno i svakodnevno iznosi sve informacije o broju preminulih i stanju u ustanovi.
– Ljudi koji se u ovakvo vrijeme koriste dezinformacijama nemaju ni dušu, ni srce, jer ovo su teška situacija, ovo je rat, mi ovdje gubimo živote. Da li ja poginuo od puške ili zarazne bolesti svejedno je, ali ne smijemo koristiti ovakve situacije za ubiranje nekih političkih poena – kaže Đerlek.
Rukovođenje bolnicom Đerlek je preuzeo samo nekoliko dana nakon smrti majke, a i sam je bio na liječenju od Covida-19,piše Avaz
– Ovaj život je surov. Ja sam ljekar i dobro to znam. Majka je imala dijabetes, hipertenziju i drugih bolesti, ali umrla je od korone. Ja sam u to vrijeme bio na Infektivnoj klinici u Beogradu, jer sam i ja bio zaražen. Izašao sam nekoliko dana ranije nadajući se da ću da je vidim, ali nisam uspio. Izuzetno mi je teško, ali sam dobio i neku snagu da se borim za moje Sandžaklije, za moje ljude. A šta mi je drugo i ostalo!? Da sjedim kući neću, daću sve od sebe i ako uspijem da spasim jedan život Allah će me nagraditi – kaže Đerlek.
