Od tada pa do danas, hospitalizovan je dva puta, strahovao je nebrojeno puta za svoje zdravlje, a simptome infekcije korona virusom osjeća i dalje, prenosi “Žena“.
I nije jedini, sve je više ljudi širom svijeta koji govore o produženim simptomima infekcije, a ljekari nemaju odgovor na pitanje o čemu se radi i da li je to stanje trajno. To je s jedne strane razumljivo, jer teško da će iko u skorije vrijeme moći da govori o eventualnim hroničnim posljedicama kovida-19 budući da su se prvi slučajevi pojavili tek početkom ove godine, ali imajući u vidu sve veći broj ljudi u sličnoj situaciji kao i Mihailo, jasno je da će traganje za ovim odgovorima morati da počne što prije.
POČETNI SIMPTOMI VIRUSA
U naredna četiri dana nakon prvih simptoma, ono sa čim se borio bili su suh kašalj, groznica. Temperatura je bila povišena, ali ne drastično – iznosila je 37,5 stepeni, i to konstantno.
– Groznicu sam osjetio petog dana, ali je bila neuobičajena, osjećao sam se kao da mi se cijelo tijelo trese iznutra, a trajala je oko sedam sati – kaže Mihailo.
Poslije tog dana provedenog u groznici, uslijedili su dani kada se činilo da se oporavlja. Uslijedili su periodi kada bi ga par dana mučio suh kašalj, pa bi se povukao na par dana, a zatim se opet vratio na par dana. Onda se prvog aprila kašalj ponovo vratio, ovog puta u pratnji temperature od 37,2 stepena.
To stanje se, kaže, ponovo smjenjivalo na par dana, dok se 14. aprila nisu vratili kašalj i temperature, ovog puta uz stezanje i peckanje u vratu i grudima.
– Osjećaj je kao da vam je neko stavio džak od 10 kilograma na grudi i vrat. Uz to, prateći simptom bio mi je osjećaj kao da mi koža gori, kao kad satima gorite na suncu. To sam osjećao na vratu i grudima – kaže Mihailo.
Sutradan, 15. aprila, otišao je na rendgen pluća koji je, ispostavilo se, bio potpuno uredan. Narednih par dana sve se stabilizovalo, da bi od 20. aprila ponovo počeo da dobija temperaturu od 37,2 na po par sati.
– Te temperature od 37,2 nisu imale uobičajenu senzaciju, nisam se osjećao kao da imam temperaturu. Samo bih osjetio da mi je tijelo toplo i to je sve. Uz to, te temperature nikad ne traju dugo. Pojave se i onda se bez ikakvih lijekova povuku kroz par sati – primećuje Mihailo.
PRVA HOSPITALIZACIJA
Opet je uslijedilo sedam dana u toku kojih se činilo da se oporavlja. Onda je osvanuo 28. april, dan za koji je najavljen karantin u trajanju od četiri dana. Tog dana spakovao se i krenuo put Prokuplja. U trenutku polaska na put, sve što je od simptoma imao bio je suh kašalj. Međutim, kako je put odmicao, počeo je da osjeća izrazito kratak dah, stegnutost u plućima i zategnutost vrata, poput osjećaja da vas neko guši . Uveče je otišao u Hitnu pomoć u Prokuplju.
– Tamo su mi konstatovani hipermičnost ždrela i slivanje sekreta nazalno, ali i da nemam ničeg na plućima. Rendgen mi je bio uredan, a krvna slika dobra. Primio sam tada Longacef i kortikosteroide i osjetio se bolje. Ljekar je konstatovao da mi se upala spustila malo niže u grlo pa mi iritira disajne puteve – kaže Mihailo.
To ga je umirilo, međutim, talasi gušenja nastavili su i u narednim danima te je 3. maja otišao u Kovid ambulantu u Prokuplju. Urađen mu je rendgen pluća koji je ovog puta pokazao početak intersticijalne upale pluća. Hospitalizovan je odmah.
– Tih dana mučio me je stalno nedostatak kiseonika kao da osjećam vakuum u grudima, stezanje u grudima, temperatura od 37,2, a tada sam prvi put osjetio vrućinu u krstima i potiljku. Poslije toga, i to mi se povremeno javljalo kao simptom – kaže Mihailo, koji je prilikom hospitalizacije par puta primio neinvanzivnu terapiju kiseonikom.
Ono što je u svemu bilo čudno je što je bi, pri napadima gušenja u bolnici, oksimetar pokazao zasićenost kiseonikom od 99 posto.
– Ljekar prosto nije vjerovao, mislili su da samo paničim, ali ja sam zaista bio miran i staložen i to nisu bili napadi panike uslijed kojih bi osjećao gušenje – kaže Mihailo. A da je nešto čudno pokazuju i njegovi današnji rezultati s kraja juna, gdje se vidi da mu je saturacija 96 posto, dakle u padu je.
Šestog maja urađen mu je kontrolni rendgen snimak.
– Na nalazu stoji da mi je bronhovaskularni crtež naglašen i desni hilus uvećan. Osmog maja sam, uz negativni test na kovid, pušten iz bolnice – kaže Mihailo, koji se potom zaputio nazad za Beograd.
PREGLED NA INFEKTIVNOJ I NOVA HOSPITALIZACIJA
Osmog maja je otišao na Infektivnu kliniku u Beogradu, budući da su ga i dalje mučili osjećaj gušenja i nedostatka kiseonika. Javljali su se povremeno, u talasima i nekada bi trajali 10 minuta, a nekada pola sata. Tamo je pregledan, konstatvano mu je između ostalog i nešto slabiji disajni šum na plućima. Rendgen pluća pokazao je, kako stoji na nalazu, da je bronhovaskularni zid naglašen. Uzet mu je i bris iz grla i nosa i poslat na analizu.
Jedanaestog maja pokazalo se da je bris grla i nosa negativan, ali su seriološke analize pokazale da je pozitivan. Hospitalizovan je istog dana i u bolnici je bio do 15. maja.
– Dobio sam terapiju. Tih dana po prvi put sam osjećao da mi se tijelo bori protiv infekcije po cijeli dan, do tada sam osjećao slabost samo u talasima. Pored pritiska u grudima i preznojavanja, primijetio sam da i zadnji dio vrata počinje da mi pulsira neprijatno, da potom to pulsiranje prelazi na predio očiju koje postaju izuzetno krvave. Cijelo tijelo mi je nemirno i ne mogu da smirim ruke i noge koje se protiv moje volje mrdaju. Osjećam i nekakvu vrelinu u krstima zbog koje otezano hodam i mokrim. Pritisak mi je nekarakteristicno nizak. Nakon što sam primio fiziološki rastvor bilo mi je malo bolje. Krvna slika pokazala je da su mi leukociti bili na 11, a ostalo je sve bilo u referentnim vrijednostima I spirometrija je bila dobra, pa sam 15. maja otpušten iz bolnice – priča Mihailo.
Simptomi se, mada nešto slabiji, vraćaju u talasima u narednim danima, a kaže da primijećuje i nove poteškoće, poput osjećaja treperenja u srednjem uhu i pulsiranja vena.
Cijeli jun prošao je, kaže Mihailo, u naletima slabosti i simptoma. Nije odustajao od posjeta ljekarima. Tako je skener vrata koji je uradio početkom juna pokazao manji broj limfnih nodusa, zapaljenjske promjene na sinusima, dok je skener pluća bio uredan.
– Kratak dah i stezanje u plućima se i dalje javlja, ali u blažem obliku u odnosu na ono od prije mjesec dana. Međutim, svaki dan je drugačiji. Recimo, dešavalo bi mi se da da me probudi treperenje srednjeg uha i neprijatnost u vratu. Onda, kada bih protrljao oči, trebalo bi da prođe oko pola minuta da mi se vrati vid. Dešava mi se da osjetim lokalizovanu vrelinu u grudima. Kada promijenim položaj, recimo iz ležanja u sjedenje, nekoliko minuta mi bubnji u glavi. Ništa od toga nije jako kao ranije, ali svi simptomi se pojačavaju sa čak i najmanjim fizičkim naporom poput lagane šetnje – naglašava Mihailo.
I danas, kad smo već pri kraju jula, Mihailo je i istoj situaciji. Stegnutost i bolovi u plućima se redovno vraćaju, praćeni kašljucanjem. Muči ga i tremor.
– Povremeno osjetim kao da mi neko pušta struju slabog intenziteta kroz tijelo. Slabije je od drhtavice, a opet nekako neprijatnije. Tu su i krvavi kapilari na očima, ali svakako bih kao najneprijatnije simptome izdvojio stezanje u grudima, kratak dah i taj tremor – kaže Mihailo.
POSLjEDICE ĆE SE TEK ZNATI
Pita se da li je nešto od ovih produženih simptoma hronično stanje koje će ga mučiti, kada će simptomi proći i šta može da uradi. Redovno i dalje obilazi ljekare koji, kaže, daju sve od sebe, ali nemaju konačan odgovor. Neke od mogućih dijagnoza su astma uzrokovana kovidom,disautonomija, određene posljedice na plućima, sindrom hroničnog umora i nekoliko kardioloških stanja.
To će brojni budući pregledi tek utvrditi. Ono što on za sada radi jeste da, pored traženja odgovora od lekara, traga i za ljudima koji su u situaciji sličnoj njegovoj, putem Fejsbuk grupe.
– Iskustvo iz Amerike i sirom svijeta pokazalo je da su brojni ljudi sa produženim simptomima. Tamo je i nastala ta velika Fejsbuk grupa gdje se okupilo na hiljade ljudi sa tim problemom. Po ugledu na njihovu grupu, ovih dana osnovao sam i ja jednu za naše područje, ” UDRUŽENJE OBOLJELIH OD KORONE / KOVID-A 19” da se ljudi ne bi osjećali usamljeno sa tim svojim simptomima a i da bismo skrenuli pažnju javnosti i ljekarima na posljedice koje možda tek čekaju – zaključuje Mihailo.
