Za “Antenu M” piše: Dragan Bursać
Ovo što se dešava posljednjih dana u Crnoj Gori nakon izbora jeste bitno klerikalni fažizam. Fašizam koji porađa novi nacionalni populizam. Fašizam koji je na leđima pravoslavnog srpskog klera ujahao na velika vrata u slobodnu zemlju građana. Fašizam koji već sada ništi drugog i drugačijeg. Fašizam velikosrpski kome su svi uvijek krivi za sve dok on kao kancer izjeda tkivo trenutno građanskog sekularnog crnogorskog društva.
Dobro. Znali smo više-manje za tu postavku.
Karcinom fašizma hrani se podrškom liberala
Međutim, taj kancer, taj melanom na tkivu herojske crnogorske zemlje nešto ili neko hrani. I da, to su liberali, koji poput uglijkohidrata poje i doje rak srBskog fašizma. Da, to su jadni, ucvijeljeni “stručnjaci“ koji na čelu sa URA-om kreiraju nekad snove, a nekad prepredenu glumu o “vladi eksperata“.
A sva pusta istina je da će ovu i sve ostale vlade u budućnosti Crne Gore formirati Sveti sinod Srpske pravoslavne crkve sa Amfilohijem Radovićem. Oni, ti liberali, sa Dritanom Abazovićem na čelu, biće zakulisne kulise kulisa. Čak ni figure. Ništa više. Nakon toga, nestaće pod kopitima bijesnog bradatog konja.
Ne vjerujete?
Crna ptico četnička
Pitajte Bošnjake u Pljevljima, koji već nekoliko dana budni noćijevaju u svojim kućama dok čekaju “izlijevanje“ demokratije u vidu kamenica i crne četničke ptice, a koja od Pljevalja hoće napraviti novu, a staru Srebrenicu. I to napismeno. Da ne bude zabune. Pitajte slobodno Emira Pilava i njegovog oca, koji su dva puta batinani od strane sedimentnih nakupina “demokratskih srBskih“. Prvi put u maju i sad nakon izbora. Valjda da im četnici pokažu čija su Pljevlja.
Odite sami na jedan human safari u Pljevlja pa da vidite kako djeluje sreća u “oslobođenim svetinjama“. Ono jeste, adrenalinski je to sport sigurno, samo prožurite, prije no što postane ratni safari. Eto, takva je situacija.
Bošnjaci-od samogranatiranja do samokamenovanja
Da, imaće vam šta odgovoriti četnici, jer sve su to namjestili Milovi. Jest, kao što su se onomad samogranatirali stanovnici Sarajeva i Tuzle, kao što su srpsku djecu te Sarajlije bacale lavovima, taman tako Milo Đukanović namiješta kamenovanja Bošnjaka po Crnoj Gori.
Tako funkcioniše ta srBska propaganda i đe god je došla, tragovi joj krvlju i beščašćem vonjaju. Tako i ovih dana, kada vidimo kako se divljački slavi dokidanje državnosti Crne Gore.
Pita mene jedan čovjek
Pita me jedan čovjek, a što oni slave pobjedu na izborima te i takve Crne Gore tuđim, državnim zastavama. Rekoh nisu tuđe, od kraja avgusta to su njihove, srpske, a Crna Gora uz više ili manje dobre volje, postaje iznova srBski dominion.
Moraš biti tužan, nesrećan i nesređen da ti se ponovi 1918.
I to, naravno uz amin liberala. I onih podgoričkih u terenu i onih beogradskih na dedinjskim i vračarskim klupama, koji iz dubine fotelja, sve sa zvukom analnih vjetrova, iznova i iznova mantraju, kako treba doći do “demokratske promjene političke klime“. Čak iako ta promjena zahtijeva uvođenje fašističke velikosrpske pravoslavane talibanije.
A fašizam?
Fašizam, upamtite, nije vlasništvo jednog naroda, ili jedne klase, niti je to zatureno beznađe. Fašizam nije poredak situiran u jednu povijesnu epohu. Ne, to je bolest, to je socijalna patologija najrazornijeg tipa, koja prvo pogađa mentalnu nejač i lijene konformiste, koji svoje dupe uvijek sakrivaju iza velikih, a praznih ideja.. I tako je oduvijek. Od Kristalne noći Njemačke, preko sistema logora za uništavanje čitavih naroda, do srebreničkog genocida i na koncu pirovanja litijaša pljevaljskih. Eto, to vam je fašizam! Uvijek je ista bolest u pitanju.
Pa šta je onda problem sa nezavisnom Crnom Gorom? Baš ništa, kao i sa istinskim Crnogorcima. Sve ostalo je udruženi zločinački poduhvat, koji gledamo in vivo. Jer, već sad-nezavisna Crna Gora zvuči poprilično egzotično. A bilo je dovoljno 96 sati svega.
Koga briga za linijama crvenim, skloni se i ćuti
Evo, glavni imam Medžlisa u Pljevljima Samir Kadribašić, više za sebe poručuje:
„Ovo je bila, kako se kaže, crvena linija koja se prešla. Granica više nema. Upozoravam da više ne mogu kontrolisati nikoga, ne nakon ovoga. Do sada sam pokušavao, smirivao, u izjavama ublažavao stanje i pozivao na razum, da stanemo svemu ukraj, ali više ne mogu. Ne mogu više nikog živog kontrolisati. Daj Bože da ovo završi dobro“.
I zašto, kažem više za sebe? Pa zato što za koju sedmicu, neće biti važno šta kaže Kadribašić, šta kaže bilo koji predstavnik Islamske zajednice, Bošnjaka ili bilo koga drugog osim Amfilohijevih falangi. Jer, za koju nedjelju, u ovako izbaždarenoj Crnoj Gori, biće pravilo-Skloni se, ućuti, nemoj provocirati, i dobro ćeš proći.
Kao što je onomad sa kasnog proljeća 1992. godine u Prijedoru bilo preporučeno Bošnjacima da ćute, da ne dižu glas, da se samomarkiraju bijelim trakama… Nakon toga…
Nakon toga došla je Tomašica, najveća masovna grobnica evropska nakon Drugog svjetskog rata.
Eto, to vam je razdiobni kamen Dritana Abazovića i ostalih NGO lezilebovića koji su umislili da su političari, a kojima je neko utuvio u glavu da poredak “mora pasti“, pa makar namjesto njega došao i suhi fašizam.
“Vlada eksperata“ ili kako god je zovete sadržavaće u sebi najmanji zajednički količnik mirnih noći u Pjevljima. A one mirne nisu. Sve su, ali mirne nisu.
I dok afirmativni srBski fašisti okolo dijele zbunjenim ljudima supremacijske lekcije, ko je izdajnik, ko širi paniku i ostale ublehe u isto vrijeme noć- svaka iduća jede slobode crnogorskih građana. Ovo “crnogorskih građana“, uskoro će zvučati prvo nostalgično, a onda smiješno, jer će Crna Gora, šta god mislili liberali, uskoro postati Država srpskog naroda, možda građana i ostalih, što će reći- uz Republiku Srpsku još jedna ultranacionalsitčka srpska eksteritorija, naškopljena ruskim interesima.
E zato velikosrbi slave pad “diktatora Đukanovića” dok rado žive pod Vučićem i Dodikom, a idoli su im Putin, Tramp i Lukašenko.
U tome je sva poenta! Ni uncu manje, ni uncu više!
Eto, to je sva muka sa Crnom Gorom.
To je, valjda, jedna od najtužnijih priča 21. vijeka već sad. To je priča o zemlji koja je kako-tako sačuvala mir u ratu, koja je prešla sto hiljada milja od podaničke naci-prćije do slobodne građanske zemlje, koja je ušla u NATO pakt i koja je bila pred vratima EU.
Bila.
Sad se spominjala.
Pa se na koncu sve svodi na onu rečenicu, pazite se, ćutite, nemojte provocirati i biće vam dobro. E tu rečenicu nastalu uoči početka genocida u BiH srpsBski naciji opet mantraju već nekoliko dana u svom egzalitarnom slavlju. A ta rečenica, rekoh, ona je maleni ugaoni kamen koji odvaja slobodnu zemlju od puke naseobine zločinačke.
