D.R. iz Šapca nije ni slutila šta će je zadesiti tog kobnog dana u njenom stanu, kada ju je nasilnik krvnički pretukao i nanio joj teške povrede, prenosi “Telegraf“.
– Ja sam zato i riješila javno da govorim o događaju, jer svi šute. Nasilnik (taksista I.S.) je poznat i meni i mom suprugu. Poznajem njegovu majku dvadeset godina, stalno sam razgovarala sa njom zbog njegovih problema. Ovo nije prvi put da on tuče devojke i žene, znam za još dva slučaja, jedan se desio u mojoj zgradi, pretukao je mladu djevojku. Konstantno mi je slao poruke i zvao me je sa 12 različitih brojeva – počinje svoju ispovijest D. R. pravnica iz Šapca, koja je odlučila da javno govori o nasilju koje je doživjela od poznanika.
– Ja sam ga blokirala na nekim brojevima. U gradu je pričao svima da živimo zajedno, da sam ja njegova žena. Kada prođem ulicom sa drugaricama vikao je “ovo je moja žena, ženo moja”, urlao iz pekare “Ljubavi moja najveća na svetu”. Bilo me je sramota, jako neprijatna situacija – nadovezala se D. R.
Iako je bila, kako kaže, na korak do smrti, podijelila je sa javnošću sve što joj se desilo, jer smatra da o nasilju mora da se govori.
Monstruozno prebijanje se desilo u njenom stanu
U tom momentu je živjela sama, jer je suprug bio u Beogradu na liječenju, jer je bio pozitivan na korona virus.
– Udarao me je u glavu neprestano. On je sigurno mislio da sam mrtva kada je otišao iz stana, jer sam bila bez svijesti. Toliko krvi je bilo po stanu… Slomio mi je nos, sinusnuo kost, povrijeđen mi je prvi, drugi, treći pršljen, imam vakum između mozga i moždane kore. Sljedeće sedmice idem na operaciju na VMA. Ja sam pukom srećom preživjela, da se ne ugušim u sopstvenoj krvi. Nisam osjećala bol, ni pomislila”zašto se to baš meni desilo”?! Bila sam sretna što sam živa, što ću opet moći da zagrlim moju ljubav Srbu, kumu Ljilju, prijateljicu Miru, Stanu, Slavicu, Bilju P., Bilju L, Radeta, Dejana,Vladu, moju koleginicu Kaću i još sijaset njih koji su obilježili moj život! Posebnu zahvalnost Srbinim kolegama koji su svakodnevno bili pored mene. Izvinite na slikama koje ćete vidjeti, jer su potresne. Živa sam i radujem se svakoj sitnici kao i do sada. Ne očekujem pravdu, boriću se sama protiv nužnog zla – kaže D.R.
Kako se nezvanično saznaje, podnijeta je krivična prijava u redovnom postupku zbog sumnje da je muškarac počinio krivično djelo teška tjelesna povreda. Policija je postupala dalje po prijavi i obavijestila tužilaštvo.
Za 11 godina, 320 žena u Srbiji ubijeno je samo zato što su žene. 400 djece ostalo je siročad. Od početka 2020. godine, u porodično-partnerskom nasilju ubijeno je šest žena, a u posljednje dvije decenije više od 300, prema evidenciji mreže Žene protiv nasilja i Autonomnog ženskog centra. Ubice su, po pravilu, najčešće, partneri. Kao da nije dovoljno teško što pretrpe nasilje, još je teži život poslije nasilja.
Mnoge žrtve odlučuju da šute cijeli život zbog osjećanja stida, sramote. Brinu se šta će reći komšiluk, porodica. Brinu da li će naići na osudu okoline, da li će čuti od komšiluka “ti si kriva što te je udario” ili ” sama si ga izazivala” i zbog svega toga odlučuju da šute. A dok one šute, statistika nasilja nad ženama je svake godine sve gora i gora…
