Iako zdrav i mlad, Ristić je zbog korone prošao kroz mnogo muka, dok mu je život visio o koncu, ali je zahvaljujući epskoj borbi osoblje Klinike za anesteziju i intenzivnu terapiju, predvođenu direktorom Radmilom Jankovićem, koja mesecima bije najteže bitke, uspio da pobijedi i ovu bolest, ali i respirator i to po drugi put.
– Prije 24 godine teško sam bio povrijeđen jer mi je na glavu pala fudbalska stativa. Tada sam bio 46 dana u bolnici, a 23 dana proveo sam u komi, na respiratoru. Pet puta sam doživio kliničku smrt, tada me je spasio dr Dragiša Ljubenović. Izgleda da mi je suđeno da živim, da mi ništa ne može ništa – priča nam on. Ovoga puta, na mašinu za vještačko disanje odveo ga je virus korona. Jedva govoreći preko telefona, šapatom, Ristić je opisao svoju borbu koju i dalje bije, ali kod kuće gdje je stigao u ponedjeljak.
– Razbolio sam se 15. decembra, supruga se najprije zarazila, ona radi u prodavnici, ljudi joj dolaze, sve su joj se koleginice zarazile. Bolest je tako agresivno krenula, da se ne sjećam ničega osim drhtavice, bilo mi je neprestano hladno. Šta je bilo poslije toga ja ne znam, sve mi je to skroz maglovito. Ne sjećam se ni bolnice, niti trenutka kada su odlučili da me priključe na respirator. Skoro ništa ne pamtim dok se nisam probudio kad su me skinuli sa respiratora – priča Saša i dodaje da je i dalje veoma slab i da je svjestan da mu i dalje predstoji velika pborba i dug oporavak.
– Ne mogu da pričam i hodam, drhte mi ruke i noge, ali sve će to proći. Beskrajno sam zahvalan doktoru Jankoviću i njegovim ljudima, oni su mi spasili život, oni su zaslužni što moja trogodišnja kćerka ima oca – zahvalan je on. Nakon posljednjeg iskustva i borbe sa koronom, Ristić kaže da je njegov savjet da prime vakcinu, da je sve drugo bolje od onoga kroz šta je on nenadano prošao.
– Ovo nije šala, to što sam preživio ne bih poželio ni najgorem neprijatelju. Nema nikakve teorije zavjere ljudi, ova bolest je itekako stvarna – rekao je Ristić.
Doktor Janković kaže da je Sašina priča, na sreću svih u Klinici za anesteziju, priča sa sretnim krajem.
– Primljen je 25. decembra kovid intenzivnu njegu Klinike za anesteziju i intenzivnu terapiju. Imao je jako tešku obostranu upalu pluća i kritično losu gasnu razmjenu. Primjenom visokog protoka kiseonika i neinvazivne ventilacije nije bilo moguće korigovati hipoksiju. Tog 27. Decembra dežurni anesteziolog ga je intubirao i krenula je dvadesetčetvoročasovma borba za njegov život. Narednih 11 dana Saša je proveo na respiratoru. Velika bitka kao i mnoge druge ovdje je trajala. Ona najteža, za živote najmlađih. Nakon ekstubacije i vađenja tubusa nije mogao da govori. Strepnja, monitor pokazuje dobru saturaciju, a glasa nema. Na sreću, istog popodneva njegov promukli glas se vratio. I nakon “skidanja” sa respirarora njegovo stanje je bilo jako ozbiljno. Ostao je u intenzivnoj njezi i sam je bio svjedok epske borbe niških anesteziologa za živote najtežih pacijenata. Stize negativan PCR nalaz i Sašu sada već mnogo stabilnijeg prebacujemo u našu “zelenu” intenzivnu njegu. I dalje veliki nadzor i briga cjelokupnog osoblja najveće klinike Kliničkog centra Niš kaže prof Radmilo Janković, direktor klinike, zamijenik generalnog direktora i kordinator svih kovid bolnica juga Srbije. Juče, emocije nadiru u hodniku intenzivne njege. Suze, aplauzi, sestre intenzivne njege, načelnik direktor, Sašina supruga i otac. Više niko ne može da zadrži suze, stisak ruke, zagrljaj, vrata lifta se zatvaraju. Putuj Saša, živi i pamti kako smo hrabro borili – istakao je Janković.
