Dosta im je, jer je kafu “za van” moguće kupiti u pekari, trgovini, na benzinskoj pumpi, na kiosku, a u kafiću i dalje to neće biti moguće.
Epidemiološko obrazloženje? Tako se onemogućuje okupljanje ljudi na jednome mjestu. Šuplje, jer se prijatelji okupiti mogu i ispred pekare. Stišćemo se i uz trgovačke police, u redu za blagajnu, nema tu reda previše. Nema reda ni u kriterijima Štaba, pokazano je to nebrojeno puta dosad, i bilo je previše zlatnih izuzetaka od općih pravila. Vlasnicima kafića je dozlogrdilo i spremaju bunt.
Navodno bi s prvim danom februara svoja vrata moglo otvoriti oko 5000 ugostiteljskih objekata, koji samo žele da pravila budu jednaka za sve. Jest, vanredna je situacija, i baš se zato država mora ponašati besprijekorno, inače nastaje haos.
Ugostitelji su spremni rizikovati i kazne do 9.000 eura, samo zato što im je dosta da neko ima pravo prodavati kafu za van, a oni, u jednakim uslovima, nemaju. Nisu odluke Štaba toliko dovele do bunta koliko njegova nedosljednost. Ugostitelji su, kao i mnogi drugi koji ne smiju raditi, na rubu egzistencije ili su svoja vrata već morali zatvoriti, dok istodobno moraju gledati kako se drugima raditi dopušta.
Bazeni i toplice vrve ljudima, i to je u redu, čujemo epidemiološko objašnjenje, jer hlor i para usporavaju širenje virusa, a ispred kafića, vani, ljudi ne smiju popiti kafu? Ispred trgovine pak smiju. Nešto ne štima. Nekoliko je puta zabrana rada trgovina nedjeljom pala na Ustavnom sudu jer je bilo previše izuzetaka koji su raditi ipak smjeli.
Ovo je još delikatnija situacija jer se pokušava spriječiti širenje zarazne bolesti koja u času može napuniti bolnice. Svima, bez izuzetka, onda treba objasniti zašto je “kafa za van” ispred pekare opravdana, a pored kafića nije?
Ne boli mjera koliko boli nepravda. Živci su sve tanji, zato država bitku protiv epidemije mora voditi krajnje besprijekorno, prenosi “Crna-hronika“.
