Večeras je u Zagrebu preminuo Miroslav Tuđman, sin Franje Tuđmana, prvog predsjednika Hrvatske.
Bio je zaražen koronavirusom te je, kako prenose mediji, preminuo usljed posljedica zaraze.
Rođen je na Dan mladosti, 25. maja 1946. u Beogradu, kao prvi sin Franje i Ankice Tuđman.
Godinama je pokušavao dokazati da njegov otac nije želio podijeliti Bosnu i Hercegovinu tokom agresije na našu državu.
U čišćenju imena Franje Tuđmana glavni argument bila je mantra koja glasi: “Ne postoji ni jedan dokument, koji dokazuje da je predsjednik Tuđman kanio dijeliti Bosnu i Hercegovinu”.
Međutim, upravo krajem 2020. godine, nažalost Miroslava i drugih, pojavio se dokument koji čvrsto, nedvosmisleno dokazuje da je Franjo Tuđman između 1991. i 1994. godine aktivno radio na podjeli Bosne i Hercegovine.
Historičar Miroslav Akmadža objavio je knjigu “Franjo Kuharić; kardinal i vlast”, koja donosi dnevnike kardinala Franje Kuharića u kojoj, između ostalog piše, kako je Tuđman 8. juna, na jednom sastanku istaknuo kako se svi problemi jugoslavenske krize prelamaju u BiH te naglasio kako je BiH nastala kao historijski apsurd iz osmanskog razdoblja, te da je rješenje u razgraničenju BiH.
Nakon sastanka kardinala Kuharića i njegovih pomoćnih biskupa s predsjednikom Tuđmanom, 29. oktobra 1991. godine dr. Kuharić zapisao je kako je Tuđman rekao sljedeće: “Podjela BiH činjenica je na samom terenu, gdje svaka nacija upravlja određenim teritorijem, a središnja je politika nemoćna”.
Miroslav Tuđman bio je sudionik rata od 1991. godine. Također, bio je voditelj Centra za strategijska istraživanja od 1992. do 1993. piše “Avaz“.
Bio je zamjenik predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnost te utemeljitelj i ravnatelj Hrvatske izvještajne službe (HIS) u dva navrata 1993. do 1998. godine i 1999. do 2000. godine.
Bio je član Savjeta Hrvatske socijaldemokratske stranke od 1991. godine, te jedan od njenih utemeljitelja (1989.).
Godine 2000. ponovno se politički aktivirao zbog, kako je govorio, “najave detuđmanizacije, odnosno dehrvatizacije Hrvatske i kriminalizacije Domovinskoga rata”. Osniva Udrugu Hrvatski istinski preporod (UHIP). Na lokalnim izborima 2001. kao nositelj nezavisne liste za Skupštinu grada Zagreba osvaja 7.6 posto glasova i dobiva pet gradskih zastupnika. Iste godine osniva stranku pod istim nazivom Hrvatski istinski preporod (HIP), te postaje njenim predsjednikom.
Godine 2002. nakon pobjede Ive Sanadera za predsjednika HDZ-a i raspuštanja niz županijskih i gradskih organizacija, troje zastupnika Ante Beljo, Đuro Njavro i Dario Vukić prelaze u HIP, te njegova stranka u četvrtom sazivu Hrvatskog sabora postaje parlamentarna stranka.
Na parlamentarnim izborima 2003. Miroslav Tuđman bio je nositelj liste 1. izborne jedinice, ali koalicija HIP/Hrvatski blok osvaja 1.7 posto glasova. Na izborima za Hrvatski sabor 2007. HIP nije istaknuo svoju kandidaturu.
Kandidirao se za predsjednika Hrvatske 2009. te na izborima osvojio 4.09 posto glasova.
Suosnivač je pokreta Hrvatski rast, 2010. godine, ali ga napušta i prelazi u HDZ-u za izbore 2011. te biva izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru.
Na prošlim izborima je ponovno ušao u sabor, u II. izbornoj jedinici. U aktualnom sazivu sabora bio je voditelj saborskog Izaslanstva u Parlamentarnoj skupštini NATO-a te član odbora za obranu, za unutrašnju politiku i nacionalnu sigurnost, za ratne veterane te za međuparlamentarnu suradnju.
