Da stvar bude gora, pojedini mediji su priču o ovom čovjeku koji je završio stomatologiju i počeo specijalizaciju, prenijeli kao o beskućniku i prosjaku, a priča je malo drugačija.
– Dobro veče dobri ljudi… Danas sam ponovo dobila lekciju iz života… Poslije napornog dana poželjela sam prošetati centrom. Hladno januarsko veče u pothodniku primijetim čovjek svira melodiku, učinio mi se njegov pogled poznatim. Razmišljam hladno je sjediti na stepenicama i sakupljati milostinju,,…Kada sam se vratila priđem mu, pogledam ponovo u oči i sretnem uplašen pogled ali poznatog čovjeka. Pitam: “Da li se poznajemo?”. “Da” kaže on i spusti pogled… Bila sam dobra sa njegovom sestrom… Završio je stomatologiju i počeo specijalizaciju … – napisala je na svom Fejsbuk profilu dotkorka Gordana Jovin:
– Pitam ga kako je, da li ima gdje da živi, da li je sam? Kaže živi u Karlovcima, nije mu lako, ali gura. Dobio je dijagnozu, ima zdravstvene tegobe, ne radi. Odlazim pomalo tužna pitajući se gdje se čovjek sapleo, o život. Toliko je ispita položio, izbjegao iz Slavonije i onda ostao sam i pukao.
– Odlučila sam, pokrenuću humanitarni fond ili organizaciju za kolege u nevolji. Moramo naći načina da kada nam je dobro odvojimo jedan dinar za one u nevolji. Ako imate ideje kako da se organizijemo, šaljite poruke i budite zahvalni dragom Bogu na svakom danu, na svakom osmijehu i podršci koju imate od drugih ljudi. Puno je samih ljudi u nevolji i biće ih još više – napisala je, između ostalog, ljekarka Gordana na Fejsbuku prije nekoliko dana.
Doktorica je ovaj status objavila 25. januara i on se veoma brzo proširio mrežama i našao u skoro svim medijima, kao priča o beskućniku.
Međutim, priča ima malo drugačiji ton.
Kako su, naime, saopštili iz Organizacije Lice u lice, ovaj čovek je njihov prodavac, koji ima svoj krevet, i koji ne prosjači niti sakuplja milostinju, piše Telegraf.
– U medijima se 31. januara pojavio tekst u kome, uz fotografiju jednog našeg novosadskog prodavca, stoji niz netačnih navoda. Iako smo svijesni da je tekst prenijet sa društvenih mreža, i ne sumnjamo u dobre namjere ni autorke teksta, ni medija koji su tekst prenijeli, važno nam je da naglasimo da naši prodavci nisu prosjaci niti sakupljaju milostinju, kako je navedeno i u samom tekstu i u novinarskoj obradi istog – navodi se u saopštenju ove organizacije.
Dodaju da prodavci njihovog magazina, zaista, dolaze iz marginalizovanih grupa i mnogi od njih su po različitim osnovama ugroženi i u teškoj životnoj situaciji.
– Ali, upravo činjenica da oni kao prodavci magazina rade, a ne prose, ono je što im vraća, preko potrebno, dostojanstvo i samopouzdanje. Prodajući magazin Liceulice naši prodavci upravo dobijaju neophodnu šansu da se – svojim radom, a ne skupljanjem milostinje – vrate u društvene okvire iz kojih su, ne svojom krivicom, isključeni – navodi se u njihovom saopštenju.