Stiskajući malo stvari, Šila O’Brajn mahnula je posljednji put svojim roditeljima, udahnula duboko i pokucala na vrata Doma za neudate majke Sveti Patrik u Dablinu.
Bila je to 1976. godina, a trudna tinejdžerka bila je jedna od hiljada žena poslatih u irske domove za majke i bebe, kako bi sakrile svoj “grijeh” od zajednice.
U domu u Dablinu preplašena Šila, tada sa samo 19 godina, morala je da radi po cijeli dan, fizički su je zlostavljale monahinje koje su probale da je udave u kadi, a sveštenik ju je si*ovao.
Kada je rodila sina, bilo joj je zabranjeno i da ga pogleda i bila je primorana da ga da na usvajanje sa samo šest sedmica.
– Bila sam slomljena i nisam mogla da pričam ni sa kim o tome jer je biti trudna izvan braka bilo užasna stvar. Osramotila sam porodicu i morala sam da platim za to – rekla je Šila.
Pravi obim stravičnog zlostavljanja u domovima otkriven je nakon što je pronađena masovna grobnica beba u gradu Čumu u okrugu Golvej. Sumnja se da je oko 800 djece umrlo samo u domu u ovom gradu.
Procijenjuje se da je oko 35.000 neudatih mama prošlo kroz katoličke domove između 1904. i 1996. godine, kada je zatvoren posljednji, a da je najmanje 9.000 beba umrlo u njima.
Još puno njih sumnja se da je prodato američkim parovima u okviru ilegalnog usvajanja, dok su institucije popunjavale lažne umrlice.
Istraga ovih domova prošlog mjeseca je pokazala da je svaka sedma beba, rođena u 18 institucija između 1922. i 1988. godine, umrla tamo.
Bebe su stavljali u “odbačeno odjeljenje” poput životinja
Odgojena u konzervativnoj porodici u Dablinu, Šila je zatrudnila nakon povratka u kuću prijatelja sa momkom kojeg je upoznala na plesu.
Njen bijesni otac u početku ju je poslao da živi sa parom koji je plaćen da primi neudate majke, ali je, nakon što joj je pozlilo dok su je tjerali da vuče teški namještaj gore-dole stepenicama, pobjegla kod prijatelja.
Nakon susreta sa roditeljima, rekli su joj da će biti sa “drugim djevojkama kao što je ona” i odveli su je u dom Svetog Patrika.
Šila, u trećem mjesecu trudnoće, odmah je tamo počela da radi, čistila je dom, servirala hranu i brinula o bolesnim bebama.
– Postojala je soba koju su zvali “odbačeno odjeljenje”, gdje su stavljali mješovite rase i bebe sa invaliditetom i one su tretirane kao životinje. Jedna monahinja ih je vukla uokolo kao krpene lutke i znala sam da će im se nešto dogoditi. Svaki put kad bih ušla u jaslice, bio je još jedan krevet prazan – rekla je Šila.
Šila je vidjela i kako im monahinje daju injekcije. Vjeruje se da je do 3.000 djece umrlo u ovom domu od 1904. do njegovog zatvaranja 1985 – mnoga kao rezultat ispitivanja vakcina i drugog zlostavljanja, uključujući neuhranjenost.
“Časna sestra pokušala da me udavi”
Šila je rekla da su trudnice radile od sedam ujutru dok nisu poslate na spavanje u 21:30 sati.
– Očekivala sam dijete mešovite rase i bila sam odvojena od ostalih. Dobila sam herpes i bila sam zaista bolesna, ali svejedno su me natjerali da radim. Nije ih bilo briga – rekla je ona.
Jedne noći, dok se kupala, časna sestra je upala u kupatilo i “pokušala da je udavi”, tvrdi Šila. Uspjela je da se spasi, tako što ju je odgurnula.
“Sveštenik me si*ovao na bebinom krštenju”
Kada joj je pukao vodenjak, Šila je primorana da šeta vrtom 39 sati prije nego što je podvrgnuta brutalnom porođaju.
Rodila je zdravog dječaka, kog su odmah odveli od nje i bilo joj je zabranjeno da ga dira i gleda.
Jedini put kada su joj dozvolili da drži sina bilo je na njegovom krštenju. Ona kaže da su je časne sestre tada ostavile samu sa sveštenikom, koji ju je si*ovao, tvrdi Šila, prenosi “Srbija Danas“.
– Spustila sam bebu na čaršav na podu kako ga ne bi povrijedio – rekla je Šila.
Prešutjela je napad “jer bi završila u azilu da je to rekla”.
Šest nedjelja nakon rođenja sina, bila je primorana da ga da na usvajanje.
Nažalost, Šila nije imala još djece, a vjeruje da su to posljedice unutrašnjih povreda koje je doživjela u domu.
Posljednje dvije decenije traga za svojim sinom, ali je nailazila na zatvorena vrata. Međutim, uspjela je da ga pronađe i upozna se sa njim i njegovim usvojiteljima.
Njen sin sada ima 43 godine.
– Bio je to radostan i emotivan susret. Rekao je da razumije šta se dogodilo, a ja sam mu rekla da sam zamalo umrla jer samo morala da ga se odreknem – rekla je Šila.
Šila danas radi na kampanji za pravdu mama i beba koje su prošle kroz domove.
