Toliko je vremena, naime, potrebno da se od porodične kuće Đokića u kojoj su boravili, stigne do raskrsnice na glavnom putu u Moravcu, na kojem su umjesto ka Aleksincu gdje žive, krenuli u suprotnom smjeru ka Tešici, što je siguran znak da su tada već bili oteti.
– Nakon izlaska iz majčine kuće, Goran je na tri mjesta morao da se zaustavi kolima, pa je pretpostavka da je to bio trenutak kada ga je zaskočio otmičar koji je vjerovatno imao i pomagača. Otmica se najvjerovatnije desila na raskrsnici sa glavnim putem Žitkovac – Tešica jer sa desne strane cijelim dužinom ulice koja vodi od pruge nema kuća a sa druge strane je dvorište opasano ogradom i zelenilom dok je pred samom raskrsnicom znak “stop” pred kojim vozači moraju da stanu. prneosi “Novi“.
Goran je po odlasku od majke prvi put morao da stane na raskrsnici ulica Moravske i Milentija Popovića, ali je malo verovatno da su ih tu zaskočili otmičari jer sa obje strane uličice ima kuća.
Morao je da zastane i pred pružnim prelazom ali ni to mjesto nije najpogodnije jer vozila mogu preći i bez potpunog zaustavljanja, samo uz usporavanje, tako da pomenuta raskrsnica sa glavnim putem ostaje kao najizvjesnije mjesto otmice kaže naš sagovornik.
Naravno, ne isključuje se kao mogući pravac istrage i da ga je ga je, duž cijele ove rute, zaustavila osoba koju dobro poznaje, jer u suprotnom ne bi stao.
-Goran je prije dvije godine bio meta napada i razbojništva nakon čega je bio izuzetno oprezan. Dobro je vodio računa ko se nalazi oko njega kad je na ulici i sigurno ne bi stao nekom nepoznatom čovjeku već samo nekom u koga ima povjerenje. Druga opcija je da su ga otmičari zaskočili kada je stao na raskrsnici. Čak i da je bio naoružan, ne bi imao vremena da reaguje a pogotovo jer su mu u kolima bile žena i kćerka, čije živote sigurno ne bi izložio riziku. Moguće je da je naoružani napadač pritrčao do kola, zaprijetio oružjem i ušao u vozilo. Ako je sjeo na zadnje sjedište gde je bila ćerka, Goran je morao da sluša naređenja, kaže izvor Blica.
Đokići su se u prvo vrijeme sigurno nadali da će se sve završiti samo pljačkom, ali su nade počele da blede kako su odmicali u mrak, kroz neosvjetljene zemljane puteljke, između njiva i kukuruzišta. Kolikom su intenzitetu straha bili izloženi dok su tih desetak minuta išli kolima kroz mrak, može samo da se nagađa.
Mjesto koje su otmičari izabrali za likvidaciju je očigledno dobro izabrano jer je to najudaljenija tačka od Moravca. Mjesto koje mještani zovu “Dudina bara”, nalazi se na pedesetak metara od obale Južne Morave i za njega znaju uglavnom ribolovci. Živog čovjeka noću nema na udaljenosti od najmanje tri kilometara pa vapaje i krike, ne bi imao ni ko da čuje. Osim šuma vjetra u krošnjama topola, huka rijeke i automobila koji jure obližnjim auto putem, nema drugih zvukova. I danas, dan nakon otkrića tijela i monstruoznog zločina, mjesto izgleda sablasno tiho. Ličilo bi na bilo koji zabiti kutak prirode, da nije oštrog mirisa paljevine koji još lebdi nad jamom u koju su bila bačena spaljena tijela.
Mještani šokirani zločinom
Mještani Moravca šokirani su zločinom koji je potresao cijelu Srbiju. U strahu, kad padne mrak, malo ko se može vidjeti na ulici.
-Sinoć sam izašao na ulicu, nigdje nikog. Svi se zatvorili u kuće. Kako i ne bi kad se ovako monstruozan zločin desio baš u našem selu. I što je najgore, onaj ko je to počinio, još je na slobodi, kaže jedan mještanin Moravca, tražeći anonimnost.
