Ono što je počelo kao potraga za nestalim osobama, pretvorilo se u istragu trostrukog ubistva, a policiju i tužilaštvo čeka ozblljan izazov jer ubica, ili više njih, ima šest dana prednosti u odnosu na istražne organe.
Procedura, po kojima teku istrage, su poznate i policija će, najvjerovatnije, ići uobičajenim koracima kako bi što prije došla do počinioca, ali i sakupila dovoljno dokaza koje bi tužilaštvu omogućilo jaku optužnicu, i na kraju osuđujuću presudu.
Najvažnija je rekonstrukcija kretanja porodice Đokić uoči nestanka, kao i njihova komunikacija. Ono što policija, po pravilu, prvo radi jeste provjera listinga poziva Goranovog, Gordaninog i Lidijinog telefona. Ti telefoni nisu pronađeni, ali nije problem dobiti sudski nalog u ovakvim slučajevima, te operateri brzo izlaze u susret istražnim organima i dostavljaju neophodne podatke.
Zatim, tu je „skidanje“ podataka sa baznih stanica, kako bi bilo utvrđeno čije signale telefona su one zabilježile u trenutku zločina. Odnosno, ko se u satima oko ubistva kretao u blizini mjesta likvidacije. prenosi “N1“.
Najvjerovatniji motiv ovog ubistva, koji je šokirao srpsku javnost, je koristoljublje, a policija će istražiti sa kim je pokojni Goran Đokić najviše poslovao, ali i ko je imao uvid u njegove poslove. Odnosno, da li mu je eventualno neko dugovao pare i koliko, kao i da li mu je neko prijetio i pokušavao da ga reketira, s obzirom da je zasad poznato da je davao novac na kamatu.
Ipak, jedan od ključnih dokaza posljednjih godina su biološki tragovi – DNK potencijalnog počinioca. Tu je najvažnija uloga forenzičara koji treba da pronađu i uzorkuju valjane tragove koji mogu biti iskorišteni na sudu. Posebnu pažnju će obratiti na automobil porodice, kao i na tijela pokojnika.
To zna i napadač, jer je spaljivanjem pokušao da upravo uništi sve potencijalne tragove.
Oružje: Tip i kalibar
Obdukcija tijela žrtava će pokazati na koji način su ubijeni Đokići. Ukoliko je napadač koristio vatreno oružje, biće ustanovljen tip i kalibar, a pomoću zrna može biti ustanovljeno i da li je to oružje, pištolj ili automat, korišteno i u nekom od ranijih krivičnih djela – da li je iz njega ranije pucano, da li je iz njega neko ranjen ili ubijen.
Jedna od uobičajenih policijskih procedura je i „skidanje“ snimaka svih kamera za video-nadzor u okolini rute kretanja porodice žrtava. Često počinioci previde neku kameru za video-nadzor, ili misle da ih snimak ne može odati, ali napredak tehnologije i antropološko vještačenje stručnjaka može itekako pomoći u identifikovanju izvršioca.
Nema sumnje da je ovaj zločin unaprijed planiran i da je napaač ili napadači htjeli da što više otežaju posao policiji, a što je potvrdio i direktor policije Vladimir Rebić. Onaj ko je počinio ovo ubistvo dobro je upoznat sa terenom, jer je spalio i vozilo i tijela tako da je to ostalo neotkriveno nekoliko dana. Također je bio upoznat sa kretanjem Đokića, tako da nije isključeno da je to neka njima bliska osoba, rođak ili porodični prijatelj, koji je ili učestvovao u zločinu, ili je „tipovao“ Gorana i njegovu porodicu.
Na policiji je da skupi sve potencijane dokaze i ispita sve moguće tragove, dok je na tužilaštvu da taj mozaik sklopi u optužnicu koja će proći na sudu. Nije neka utjeha za rodbnu ubijenih Đokića, ali policija je prilično uspješna u rešavanju ovakvih slučajeva.
