Sve ukazuje na to da su ubice Đokića izvjesno vrijeme kovale monstruozni plan, za koji su ideje vukli najvjerovatnije iz brojnih detalja o likvidacijama žrtava Velje Nevolje.
Monstrumi koji su počinili masakr u Aleksincu kao da su izučavali organizaciju i način ubistava koje su počinili pripadnici klana Veljka Belivuka. Saznanja iz istrage ukazuju da kobne noći između 26. i 27. septembra u izvršenje stravičnog zločina nisu ponijeli mobilne telefone jer su znali da mogu da budu locirani. Poslije zločina su spalili tragove da bi uništili ključne dokaze, što je radio i Belivukov klan. To, međutim, nisu sve sličnosti.
Tijela supružnika Gorana (57) i Gordane (56) i njihove kćerke Lidije Đokić (25), koji su ubijeni pištoljem, a zatim spaljeni u selu Tešica, i dalje su na obdukciji, kojom je zasad, prema nekim saznanjima, utvrđeno da im je presuđeno s ukupno četiri metka kalibra devet i 7,65 mm.
Bivši načelnik UKP Mile Novaković potvrdio je da trostruko ubistvo u Aleksincu veoma liči na brutalna ubistva koje je počinila kriminalna grupa Veljka Belivuka.
– Ovo su neke lokalne bande slične Belivukovoj. Zločin mi liči na neki lokalni obračun i vjerujem da će se lako otkriti motiv, a onda je sve lakše. Sudeći prema ovome što čitam u medijima, to je uradio neko ko im je blizak. Vjerujem da će se ubrzo otkriti počinioci jer sigurno ima prostora za dokazivanje – istakao je Novaković.
Kako se saznaje, sve ukazuje da su ubice Đokića izvesno vrijeme kovale monstruozni plan, za koji su ideje vukli najvjerovatnije iz brojnih detalja o likvidacijama žrtava Velje Nevolje.
– Napadači su Đokiće pratili izvjesno vrijeme da bi saznali gdje se sve kreću, te da bi osmislili na kojem dijelu puta im je najpogodnije da presretnu njihov automobil. Iz brojnih podataka o djelovanju Belivukovog klana saznali su da je najbolje da mobilne telefone ne nose sa sobom jer su znali da će ih bazne stanice locirati na svakom mjestu. Belivuk je saradnicima uvijek napominjao da žrtve ubijede da ne ponesu telefone. Takođe, isto kao i “kavčani”, i ubice Đokića su žrtvama gledale u oči. Goranu je kobni metak ispaljen u lice – otkriva izvor iz istrage.
Prema nekim informacijama, inspektori su na baznim stanicama koje pokrivaju rejon Aleksinca, Moravca i Tešice kontrolisali oko 600 telefonskih komunikacija tokom kobne noći. Samo šest telefona nije pripadalo lokalnim mještanima. Opsežnom istragom i oni su provjereni, ali je ustanovljeno da te osobe nemaju veze sa zločinom.
Što se tiče uklanjanja ključnih dokaza, ubice Đokića vidjele su da je Belivukova grupa nakon masakriranja pripadnika suparničkih ekipa, palila odjeću i sve što je ostalo iza pokojnika.
– Nevoljini ljudi su, nakon bacanja samljevenih ljudi u rijeku, na obali spaljivali svoju odjeću i odjeću pokojnika, kao i sve njegove lične stvari. Ubice porodice Đokić na isti način su htjele da onemoguće forenzičarima da na njihovim tijelima pronađu DNK tragove koji su ostavili na njima, pa su, kada su ih usmrtili hicima iz pištolja i bacili u jamu, čekali da tijela potpuno izgore, a onda su preko njih stavili daske u nadi da ni ostatke pokojnika nikada neće naći. Takođe, to mjesto u selu Moravac su posebno odabrali jer je udaljeno od kuća, pa plamen nije mogao da privuče mještane – ističe Novaković.
Prodali kuću da kćerki kupe stan
Verica Đokić, Goranova snaha, izjavila je novinarima da je porodica imala novca.
– Kuću su prodali još prije dvije godine i Goran je sve radio da kćerki kupi stan, pošto nije htjela da živi u kući. I taj novac je nestao. Ne znam koliko je tu bilo para – odmahuje glavom Verica, navodeći da je riječ o uzornoj i poštenoj porodici.
U zločin je, vjerovatno, bio umiješan neko ko je bio blizak Đokićima. I sve žrtve Belivukovog klana bile su na neki način povezane s njim ili s nekim od njegovih ubica, prenosi Republika.
