Bidenovih pet specijalaca su Gabriel Escobar, Christopher Hill, Jeffrey Hovenier, Michael Murphy i James O’Brien – neki će se regionom baviti kao ambasadori, neki kao specijalni izaslanici State departmenta ali im je svima zajedničko to što su prekaljene diplomate, energičnog nastupa, Balkan poznaju praktično kao svoj džep i svi govore srpski.
Vrlo su bili aktivni u regionu devedesetih, a koliko dobro znaju Balkan svejdoči da su dvojica učestvovala u uspostavljanju rada nove ambasade SAD u Srbiji nakon petooktobarskih promjena, dvojica su bili učesnici pregovora u Rambouilletu a jedan je pisao tekst Dejtonskog sporazuma.
Gabriel Escobar (Zapadni Balkan)
Za izaslanika State Departmenta postavljen je Gabriel Escobar, a ljudi koji ga znaju kažu da je “energičnog pristupa”.
Nedavno je to i dokazao, čim je izbila kriza između Beograda i Prištine zbog uvođenja reciprociteteta za registarske tablice, odletio je u Bruxelles i tamo učestvovao u sklapanju dogovora i sklanjanju barikada sa administrativnih prelaza.
Biografija mu je živopisna, bio je zamjenik šefa misije u Ambasadi SAD u Beogradu u avgustu 2019. godine, a do dolaska ambasadora Anthonyja Godfreya bio je otpravnik poslova.
Poslije petookobarskih promjena bio je (2001. godine) šef političkog odjeljenja odmah nakon što je ambasada SAD ponovo otvrorila ambasadu.
U bivšoj Jugoslaviji je od 1998, do 2001. bio na poziciji šefa kabineta u Кancelariji visokog predstavnika u Banja Luci, pa zamjenik šefa diplomatskog tima za vezu u Podgorici.
Christopher Hill (Srbija)
Escobar će, što se tiče Srbije, raditi rame uz rame sa Christopherom Hillom, kojeg je Biden nedavno nominovao za ambasadora u Srbiji. Njegov dolazak se očekuje sljedeće godine, nazivaju ga diplomatskom zvijezdom, ali i čovjekom koji bi mogao da ubrza raspetljavanje kosovskog čvora.
Hill se praktično “vraća na mjesto zločina”, pošto mu je prva služba bila upravo Beograd, a bio je blizak saradnik Richarda Holbrookea i član njegovog tima i učesnik pregovora u Daytonu i Rambouilletu.
Bio je i specijalni izaslanik za Kosovo (od 1998. do 1999.), ambasador u Makedoniji i šef tima za pregovore sa Sjevernom Korejom.
U jednom tekstu nedeljnika “Site” (maj 1999.) opisan je kao “šatl-diplomata” koji je “hitao tamo-vamo između Beograda i Prištine”, i kao čovjek od najvećeg poverenja Richarda Holbrookea, kojem je pomagao još u smirivanju sukoba u Bosni.
Jeffrey Hovenier (Kosovo)
Hill će službovati u Srbiji, a njegov kolega Jeffrey Hovenier u Prištini. I on je “specijalac za Balkan”, a na Kosovo će doći iz “komšiluka” – Turske, gdje je trenutno zamjenik šefa misije pri ambasadi Sjedinjenih Država.
Radio je u ambasadama u Grčkoj, Hrvatskoj, Turskoj, a gotovo da nema zemlje na Zapadnom Balkanu u čija dešavanja nije bio uključen bar na neki način.
Bio je učesnik pregovora u Rambouilletu, član tima Marttia Ahtisaaria..
Pomogao je, baš kao i Escobar, ponovnom otvaranju Ambasade u Beogradu u decembru 2000. nakon ponovnog uspostavljanja diplomatskih odnosa između SAD i SRJ, a kasnije je bio i na čelu privremene kancelarije ambasade SAD u južnoj Srbiji, čiji je posao bio da nadgleda albansku pobunu u takozvanoj preševskoj dolini i – govori srpski jezik.
Od Hašima Thacija je 2018. godine dobio orden povodom desete godišnjice samoproglašenja nezavisnosti Kosova.
Na saslušanju u Komitetu za spoljne poslove Senata SAD najavio je: “radiću na podržavanju dijaloga uz posredovanje EU za normalizaciju odnosa Kosova i Srbije, koji bi, citiram predsednika Bidena, ‘trebao biti usredsređen na uzajamno priznavanje’ “.
Michael Murphy (BiH)
Baš poput Hoveniera, i Michael Murphy, novi ambasador SAD u Bosni i Hercegovini, veteran je američke službe za vanjske poslove i ima 29 godina iskustva u međunarodnoj politici. Trenutno služi kao zamjenik pomoćnika državnog sekretara za evropska i evroazijska pitanja.
Balkan poznaje vrlo dobro, što i ne čudi jer je bio na visokim pozivijama u Sarajevu i Prištini. U Sarajevu je bio politički savjetnik u američkoj ambasadi (od 2006. do 2009.), a u Prištini zamjenik šefa misije u ambasadi SAD (od 2009. do 2012. )
Svojevremeno je ostvario blizak odnos sa Nebojšom Radmanovićem (tadašnji predstavnik Srba u predsedništvu BiH). Za njega je tvrdio da je najprofesionalniji i najmarljiviji u Predsjedništvu BiH.
Bio je dio Programa transatlantskih stipendija kroz koji američke diplomate rade u ministarstvima spoljnih poslova savezničkih vlada.
Uz to, radio je u Londonu u Velikoj Britaniji, Jaundeu u Kameronu i Lagosu u Nigeriji. U Washingtonu je bio Šef kabineta generalnog direktora vanjske službe. Radio je i kao i službenik za Bugarsku i Sjevernoatlantski savez.
James O’Brien
I posljednji, ali ne i najmanje važan – Balkanom će se baviti i James O’Brien, koji je nominovan za koordinatora za politiku sankcija američkog State departmenta. Smatra se ključnim američkim čovjekom u sastavljanju Dejtonskog mirovnog sporazuma, odnosno njemu se pripisuje da je napisao bosanskohercegovački Ustav, koji je zapravo Aneks IV u mirovnom sporazumu.
Od 1989. do 2001. bio je viši savjetnik državne sekretarke Madeleine Albright, kao prvi zamjenik direktora za planiranje politika i predsjednički izaslanik za Balkan.
U Clintonovim vladama (od 1993. do 2001.) radio je u State departmentu, sa fokusom na bivšu Jugoslaviju i ratne zločine, ali i specijalni predsednički predstavnik za pitanja talaca dok je u Bijeloj kući službovao Barack Obama.
Trenutno je na funkciji potpredsjednika međunarodne savjetodavne grupacije “Albright Stonebridge”.
Kada se ovako poslože činjenice, jasno je da je pred nama izazovna petorka, a Dimitrije Milić iz “Novog trećeg puta” podsjeća za Blic, da je Biden na početku mandata izjavio da je Zapadni Balkan stavio u pet regiona kojima će posvetiti najveću pažnju.
– Novi kadrovi zaduženi za naš region znače vidljivo povećanje važnosti Zapadnog Balkana za američku spoljnu politiku u praksi. Dolazak Christophera Hilla kao ambasadora je možda najbolji pokazatelj toga. U pitanju je jedan od najkompetentnijih američkih diplomata, sa iskustvom iz brojnih “rizičnih” regiona svijeta – napominje on.
Ovakav vid diplomata i poznavalaca našeg regiona se ne šalje u Srbiju bez razloga.
– Razlog je najvjerovatnije prevencija u odnosu na predviđene buduće rizične situacije koje se mogu desiti u našem okruženju. Takođe može i značiti želju američkog predsednika da se procesi na Zapadnom Balkanu ubrzaju, a dijalog Beograda i Prištine konkretizuje – ističe Milić.
Blic
