U priču je uvukao svoje sinove Stefana i Milana Džonića, ispričao je da su ga na to da namami brata u zamku natjerali lokalni aleksinački kriminalci Konstantin i Kostadin Milošević, poznati pod nadimkom Jojke, da mu je skuter koji je iskoristio za njihovu otmicu kod majstora, kao i još niz drugih tvrdnji za koje policija posjeduje dokaze koji nesumnjivo govore da je njegova odbrana lažna.
Klupko laži Goran Džonić je, sumnja se, mjesecima pleo dok je detaljno razrađivao plan ubistva porodice Đokić. Nakon što se 26. septembra brutalna likvidacija dogodila, on je nastavio da radi isto, sudeći prema dokazima koje policija ima.
U odbrani nije birao sredstva kojima će se poslužiti kako bi pokušao da se izvuče, pa je tako iznio brojne tvrdnje koje se odmah mogu odbaciti, jer suprotstavljen svakoj od njih stoji neki od dokaza do kojih je policija došla.
Ovo je pet dokaza koji ruše njegovu odbranu.
“Tamo je bio Jojke”
“Jojke je otvorio vrata Đokićevih kola i seo na zadnje sjedište. Imao je u ruci pištolj i naredio je i meni da uđem u auto”
Prvo što je po hapšenju uradio – pokušao je krivicu da svali na svoje sinove Milana i Stefana Džonić i na braću Jojke, odnosno Konstantina i Kostadina Miloševića, lokalne aleksinačke kriminalce, ili ako ne može da je svali na njih, onda barem da je podijeli.
Tako je u policiji braću Milošević okrivio, znajući kakav ugled uživaju u aleksinačkom kraju, ali i policiji, da su prijetnjama i ucjenama natjerala da namami Gorana Đokića u atar sela Moravac gdje su ga ubili, međutim, Konstantin i Kostadin su prošli poligraf i obojica imaju, za sada validan, alibi u večeri ubistva.
I jedan i drugi su to veče rekli da su proveli sa porodicama, a da to mogu da dokažu na osnovu nadzornih kamera koje imaju na svojim kućama.
U prvi mah je u iskazima pominjao i svoje sinove kao saučesnike u ubistvu, a njih dvojica, kao i Jojke imaju alivi za kobno veče.
Naime, Stefan Džonić, koji je inače zaposlen u Vojsci Srbiji, tvrdi da je u noći ubistva bio na poslu u bazi u Medveđi i da za to ima svjedoke. I njegov brat Milan takođe je naveo da je u 27. septembra dežurao u vatrogasnoj stanici u kojoj radi i da to može da dokaže.
– Bio sam u noćnoj smjeni. Pitajte mog vođu sektora, koji će to potvrditi, a svako izlaženje s posla se evidentira i smena se može napustiti samo po odobrenju šefa smjene. Ne sjećam se da li je te večeri bilo nekih vatrogasnih intervencija – rekao je Milan.
Džonićevi sinovi su prošli poligrafsko testiranje, ali se vrše i sve druge provjere.
“Možda sam ja kopao, možda je sin”
“Možda sam kopao, a možda i nisam, a možda je i moj sin.”
Dan nakon hapšenja Džonića u dvorištu kuće njegovog sina Stefana pronađen je u plitkoj rupi zakopan novac. Kada je policiji pronašla vreću sa parama, za koje se sumnja da pripadaju Đokićima, ispitivali su Džonića o okolnostima.
Kao odgovor na pitanja da li je i zašto kopao u dvorištu odgovorio je neodređeno, relativizujući sumnju policije da je on taj koji je novac sakrio: “Možda sam kopao, a možda i nisam, a možda je i moj sin”.
Međutim, da je upravo on bio taj koji je sa novcem imao sigurno dodira pokazali su DNK tragovi na novčanicama, i na platnenoj vreću u kojoj su se nalazile.
O tome kako su se njegovi tragovi našli na novcu koji je ukraden mrtvim Đokićima nakon ubistva tvrdio je da su i za to kriva braća Milošević.
– Ćelavi Jojke je seo pored mene i izvadio novac, a kese bacio napred bratu. Novac je bio u duplim kesama, a deo novca je dao i meni. Upakovane štosove ćelavi je davao meni, a ja, kako mi je naredio, njegovom bratu na mjestu suvozača. Htio je da moji tragovi ostanu na novcu. Platnenu torbu nije istresao, već je izvadio novčanice. Na dnu je bio pištolj na burence i ispod je bila jedna koverta sa oznakom vestern juniona – ispričao je Džonić.
“Motor mi je kod majstora”
“Da li možeš da me povezeš do kuće, motor sam ostavio kod majstora?”
Ovo je rečenica koju je uhapšeni Džonić rekao mladiću iz Moravca tog dana kada je porodica Đokić ubijena, međutim utvrđeno je da njegov skuter skuter od avgusta nije bio kod majstora, a sumnja se da je baš tada išao da ga sakrije u šiblje kako bi već osmišljenom pričom da se pokvario na Moravi namamio Đokića da na mjesto zločina.
Prema onome što je tokom istrage utvrđeno, osumnjičeni za ubistvo je Đokića namamio da vozi u atar sela kada mu je rekao da mu je skuter ostao pokvaren pored Morave, gdje je bio na pecanju i da mu treba pomoć.
Sa druge strane, jedan mještanin Moravca je ispričao da ga je Džonić kobnog dana zamolio da ga poveze do kuće rekavši da je svoj skuter ostavio kod majstora. Sumnja se da je tada bio na mjestu zločina kako bi skuter sakrio u šiblju.
Da je mladića slagao i da njegov motor od avgusta nije bio na popravci potvrdio je majstor.
– Budući da se mejsto na kojem ga je poznanik pokupio nalazi veoma blizu lokacije na kojoj je zapaljen „pasat“ i da se do tog mjesta, zemljanim putem, idući uz reku, može lako doći do mjesta gdje je kasnije pronađen zapaljen Đokićev pasat, jasno je zbog čega je on bio tada na tom mjestu – kaže izvor “Blica“.
Đokićev automobil je iste noći oko dva časa poslije ponoći snimljen u Tešici, kada ga je, kako se sumnja Džonić, nakon ubistva Gorana, Gordane i Lidije, dovezao do lokacije gdje će ga zapaliti, a jedna od kamera snimila je dva časa kasnije njegov žuti skuter kako se vraća prema Moravcu. Džonićev skuter je nakon hapšenja pronađen kod njega kući i policija ga je zaplenila.
“Nisam znao zašto su mi rekli da ponesem pištolj”
“Jojke mi je rekao da ponesem pištolj, ali nisam znao za zašto.”
Pištolj koji je pronađen u stanu Gorana Džonića u Aleksincu jeste oružje iz kog su Đokići ubijeni, pokazala je balistika niške policije. Kada mu je to predočeno kao dokaz, Džonić je rekao da pištolj jeste njegov i da ga je te noći ponio sa sobom, jer mu je tako rekao Milošević, a da on nije znao za šta mu pištolj treba. Međutim, prema tvrdnji seoskog majstora, Goran je mjesec dana prije ubistva došao kod njega i naručio da mu napravi prigušivač, govoreći da je to deo za mašinu koji mu je potreban. Ujedno je ispričao i da su ga braća Milošević naterala pred ubistvo da na pištolju ostavi svoje otiske.
Majstor se policiji sam prijavio kada je vidio vijest da je Džonić uhapšen i rekao je da mu je Goran napravu tražio prije nekih mjesec i po dana, ali da mu je rekao da je u pitanju dio za poljoprivrednu mašinu, dao mu nacrt i objasnio mu kako naprava treba da izgleda. On je policiji ispričao da nije znao da je napravio prigušivač sve dok Džonić nije uhapšen, a on na internetu tražio da vidi šta je to što je za njega napravio. Dokazano je da je u ubistvu Đokića korišten prigušivač.
– Vještačenjem pronađenog pištolja koje je obavila balistika niške policije nedvosmisleno je potvrđeno da su projektili i čahure pronađeni na mjestu zločina, ispaljeni iz pištolja koji je pronađen u Aleksincu, odnosno da se radi o oružju kojim su brutalno likvidirani Đokići. To je jedan od ključnih dokaza oko koga će se formirati budući krivični postupak protiv osumnjičenih – rekao je naš izvor.
“Vidio sam plamen na mjestu gdje su ubijeni”
“Jojke mi je rekao da pređem u crveni auto iza nas, tamo je bio njegov brat. Čuo sam pucnje i vidio Goranovu glavu na staklu. Poslije 15 minuta vidio sam veliki plamen iz pravca gdje su ubijeni.”
Ovo su riječi koje je Džonić rekao na saslušanju, međutim, da nije istina da su ga braća Jojke navele da dođe na mjesto zločina, a da on tamo nije znao šta će se desiti govore snimci sigurnosnih kamera sa benzinske pumpe.
Naime, na dan kada je ubijena porodica Đokić Goran Džonić je snimljen kako na pumpi u Žitkovcu kupuje gorivo, koje je sipao u kantu. Ovo možda ne bi bilo ništa neobično da Đokići iste večeri nisu ubijeni, a njihova tijela i automobil potom zapaljeni.
On je, međutim, u policiji tvrdio da ni sa tim nema veze, iako dokazi nesumnjivo govore da nije tako.
Podsjetimo, porodica Đokić je ubijena u noći između 26. i 27. septembra u ataru sela Moravac. Tu su drugog oktobra pronađena njihova ugljenisana tijela, a 10 kilometara dalje je pronađen njihov zapaljeni automobil.
Za ubistvo je osumnjičen Goranov brat od tetke i komšija njegove majke Goran Džonić, vatrogasac u penziji.
Sumnja se da je motiv za zločin bilo koristoljublje. U kući Džonića pronađeno je 10 hiljada eura, za koje se sumnja da su pripadali ubijenoj porodici, sakrivenih u usisivaču, a 43 hiljade su pronađene zakopane u dvorištu Džonićevog sina, prenosi Informer.
