Monstruozno ubistvo porodice Đokić, Gorana (57), Gordane (56) i njihove kćerke Lidije (25) uznemirilo je cijelu Srbiju. Kada je, nakon mjesec dana od zločina, došlo do epiloga, odnosno kada je za surovu likvidaciju osumnjičen njihov blizak rođak Goran Džonić, javnost se dodatno uznemirila.
Prvi razlog za to bilo je ne samo krvno srodstvo osumnjičenog sa žrtvama – Džonić je brat od tetke ubijenog Gorana i živi u komšiluku njegove majke, već i činjenica da su čitavog života bili izuzetno bliski i da je zapravo bio Đokićeva osoba od povjerenja. Lidiju, za čije je ubistvo sada osumnjičen, poznavao je otkako se rodila, držao je u krilu, kako kažu komšije. Kod Đokića je odlazio na slavlja, kao i oni kod njega, čak im je i na dan ubistva bio u kući i pio kafu sa njima.
Onda je ih je, kako se sumnja, oteo, ubio, zapalio i opljačkao. Nastavio je da dolazi kod Goranove majke Stanojke Đokić, jeo je i pio sa njima, kako sama žena kaže, bio im je na sahrani, plakao je, pravio se da ih žali.
Onda je uhapšen i otkriveno je da se sumnja da je zločin pripremao punih šest mjjeseci – skovao je plan, naručio prigušivač, kupio benzin, dan pred ubistvo odvezao skuter do mjesta zločina, ostavio ga u šiblju i oteo ih tako što im je rekao da mu se skuter pokvario i da mu treba da ga odvezu po njega.
Ljudi u Moravcu su, kada se čulo za to, počeli su da govore o tome kakvog ga poznaju. Kolege su navele da je karijerista, da je uvijek morao da bude prvi i najbolji u svemu. Mještani Moravca su to potvrdili, ta njegova manična potreba da bude neprikosnoven ogledala se u svim segmentima života, od karijere, preko materijalnih stvari – imao je uvijek najbolje autobomile, najbolji motor, luksuznu kuću. Na vijest da se sumnja da je nekoga ubio, ljudi su mahom govorili da na osnovu poznavanja njegove prijeke naravi i nisu toliko šokirani samim ubistvom, međutim sve ih je bez riječi ostavilo to koga je, navodno, izabrao za žrtve.
Kada je, kako se sumnja, nakon ubistva opljačkao Đokiće, a novac je, pretpostavlja se, bio motiv nezapamćenog zlodjela, zakopao je plen u dvorište sina. U policiji je potom u cijelu priču uvukao dvojicu svojih sinova Stefana i Milana, a krivicu je pokušao da svali na lokalne aleksinačke kriminalce Kostantina i Kostadina Miloševića, poznatije u kraju pod nadimkom “Jojke”.
O tome o kakvom se profilu ličnosti radi, na osnovu do sada poznatih činjenica o Goranu Džoniću, govori kriminolog Dobrivoje Radovanocić.
– Dok pobrajamo sve što znamo, pokušavam da odredim u koju kategoriju on spada, odnosno koji je profil ličnosti u pitanju i dosta mi je teško da pronađem objašnjenje za sve činjenice koje prate ovaj slučaj – započeo je priču Radovanović:
– Čini se da je takva struktura najbliža onome što zovemo psihopatija, zato što je ta narcisoidnost kod njega dominatna. Narcisoidnost se ogleda u tome da on mora biti uvijek najbolji u svemu. Upravo je ta osobina jedna od karakterističnih kod psihopatskog sklopa ličnosti. Međutim, da li je samo narcisoidnost ili još nešto, teško je reći.
On objašnjava i da psihopatiju ne čini samo jedna osobina.
– To je sklop osobina u kojem narcisoidnost ima isti rang kao i agresivnost, kao i impulsivnost, a ja sada ne znam da li je on imao ranije ispade agresije, impulsivnosti i da li je učestvovao u drugim krivičnim radnjama da bih sa izvjesnošću mogao da kažem – jeste, to je psihopatski sklop – navodi kriminolog i nastavlja da je to ipak najvjerovatnije:
– On nije duševni bolesnik, to je ovdje u proceni važno, dakle, krivično je odgovoran, a način na koji je učinio djelo govori da prosto nema drugog nego da jeste psihopata.
Na to da je sa ubijenima u krvnom srodstvu i da su bili izuzetno bliski, Radovanović tvrdi da je upravo to jedan od dokaza odsustva bilo kakvih moralnih normi i osjećanja.
– On je bio blizak formalno, jer ljudi koji planiraju tako nešto mogu biti iz formalnih razloga bliski kako bi dobro isplanirali zločin – kaže i dodaje:
– Oni jesu braća, ali imate rođenu braću koja se međusobno ne trpe i jedan od njih ubije drugog. Tako je jer psihopatski lik nema skrupula, pa ako je on taj profil, a vjerujem da jeste zbog svih navedenih osobina, onda njega karakteriše u socijalnom području totalno odsustvo bilo kakvih moralnih normi i onda je sasvim svejedno da li je u pitanju rođeni brat ili je bilo koji drugi čovjek.
Posebno se osvrnuo, kao na još jednu potvrdu Džonićeve, navodne, psihopatije, na njegovo ponašanje nakon hapšenja i na uplitanje sinova u cijelu priču.
– Čovjek koji pokušava da podijeli odgovornost sa sinovima ne može biti ništa drugo osim psihopate i to gdje je psihopatija onako zvečeća, sa dubokim narcisoidnim osjećanjima i agresijom i sa potpunim odsustvom morala – tvrdi Radovanović, a time objašnjava i to što je, prema sumnjama policije, ubio ni krivu ni dužnu Lidiju, praktično dijete:
– Niko drugi osim psihopate to ne bi mogao da uradi.
Prema njegovim riječima, psihopatija je prisutna u 70 odsto ubistava.
– Mogao je to izvršiti na drugačiji način. On u svojoj psihi nosi strašnu mržnju prema toj porodici i to je razlog zašto ih je ubio sve – zaključuje Dobrivoje Radovanović.
Ponašanje osumnjičenog za komentarisao je i psihijatar Ivica Mladenović.
– Inteligentne osobe prilagođavaju odbranu i alibi realnosti, odnosno, tekstovima i teorijama koji su se već pojavili u javnosti, upiru prst u druge ljude. Oni kreću bukvalno od toga šta su pročitali u medijima i što može biti realno, do potpunih izmišljotina. Svako ko smatra da je u kritičnoj situaciji, zna da mora da obezbjedi sebi alibi i što logičniju odbranu – kaže psihijatar:
– Što je priča logičnija, to on više u svojoj glavi vjeruje da će izbeći kaznu. Moguće je da je i u slučaju Đokića osumnjičeni pratio medije, kao i da je uspio sve to da ukomponuje.
Nekadašnji šef Odsjeka za krvne delikte Žarko Popović Pop je analizirajući slučaj ubistva tročlane porodice iz Aleksinca je ocjenio da je Goran Džonić, osumnjičeni za zločin, klasičan primjer sociopate.
– To je imovinski delikt prije svega. Bilo je takvih zločina, ali ljudi pritisnuti dokazima nisu pravili probleme na sudu, i kajali su se i plakali. Ovaj čovjek ne pokazuje nikakvu empatiju, pokušava na razne načine da se iščupa – kaže Popović, prenose beogradski medij.
Podsjetimo, porodica Đokić je nestala 26. septembra poslije ponoći, kada im se na raskrsnici u blizini kuće Goranove majke u aleksinačkom selu Moravac, odakle su krenuli, izgubio svaki trag. Dva dana kasnije porodica je prijavila policiji nestanak, a za Đokićima je počela opsežna potraga. Tragalo se pet dana, dok u subotu 2. oktobra nije pronađen spaljen Goranov automobil u ataru sela Tešica, a onda i, deset kilometara dalje, u ataru sela Moravac, tela Gorana, Gordane i Lidije Đokić.
Obdukcijom je utvrđeno da su ubijeni iz pištolja, Goran sa jednim metkom u glavu, a Lidija i Gordana sa po dva – u grudi i glavu.
Polcija je nedjeljama ispitivala sve koji su bili povezani sa Đokićima, ispitan je gotovo cijeli Moravac, da bi dokazi na kraju doveli do njihovog rođaka Gorana Džonića, koji je uhapšen 21. oktobra.
U dvorištu kuće njegovog sina i u njegovoj kući pronađeno je 53 hiljade eura za koje se sumnja da su pripadale Đokićima, a na vreći u kojoj se novac nalazio pronađeni su tragovi osumnjičenog za ubistvo i ubijenog.
Džonić je u policiji mijenjao iskaze, a u priču je uvukao sinove Stefana i Milana, kao i braću Konstantina i Kostadina Milošević, navodeći da su ga oni ucjenama i prijetnjama natjerali da namami brata do mjesta gdje su ga ubili.
