Sudeći prema onome što je na sjednici Narodne skupštine srpskog entiteta u BiH, u utorak 1. veljače izgovorio “prvi Hrvat Bosne i Hercegovine” Dragan Čović, definitivno je da je opasno zaplovio na valu destruktivne politike Milorada Dodika, postajući nekom vrstom, ne partnera, nego njegova “malog od kužine”. Naime, Dodiku Čović i njegova iskazivana “briga” za Hrvate zapravo služe samo jednom cilju – razbijanja BiH kao cjelovite države. Dragan Čović pun je divljenja prema Dodiku. Pokazao je da se prema Republici Srpskoj odnosi kao prema “drugoj državi”, a ne pokazuje neku veliku brigu ni interes za ono malo Hrvata koji su još preostali u tom entitetu.
– Vi čuvajte Republiku Srpsku! Toliko ste emocija iznijeli sad ovdje da vam na tome svi mogu zavidjeti – poručio je Dragan Čović u svojem, gotovo udvorničkom govoru pred Miloradom Dodikom.
Podsjetimo, Čović je nakon fijaska na pregovorima o izbornom zakonu u Neumu s predstavnicima Bošnjaka o tome prvo odmah telefonski izvijestio Milorada Dodika, što je ispalo vrlo bizarno i tragikomično jer se to dogodilo u trenutku kada se Dodik obraćao novinarima. No, nije to ništa čudno ni novo. Naime, Dragan Čović je 2019. godine bio na svečanoj akademiji na kojoj je Milorad Dodik posthumno odlikovao i oficira biše JNA i Vojske RS-a Slavka Lisicu koji je u Hrvatskoj osuđen za ratne zločine jer je 1991. granatirao Šibenik, a sudjelovao je i u borbama protiv HV-a i HVO-a za Posavinu. Sjetimo se da je tada tamo bio i hrvatski veleposlanik Ivan Del Vechio, koji je nakon toga hitno povučen iz Sarajeva.
‘RS je partner’
No, s obzirom na stavove hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića, ne treba čuditi ni Čovićev nastup i pogubno vezivanje Hrvata u BiH s Dodikovom politikom, koja je na pozicijama razbijanja BiH i pridruživanja RS-a Srbiji – Dodik je početkom godine u intervjuu beogradskim Večernjim novostima rekao da će nakon osamostaljivanja RS-a ući u državnu zajednicu, federaciju ili konfederaciju, sa Srbijom.
Takvim stavom i pozicijom pretvara i hrvatsku politiku prema BiH u svojeg taoca. I Milanović je nedavno izjavio da je “nama Republika Srpska, odnosno Dodik partner u ovim previranjima. Tko to ne razumije, ili ne razumije ili je pokvaren”.
Dodao je da je “srpski član Predsjedništva Milorad Dodik hrvatski partner u BiH, a problem preglasavanja Hrvata od brojnijih Bošnjaka ne može se riješiti bez bosanskohercegovačkih Srba”. Sada, pak, ponavlja da se “bošnjačke stranke ohrabruje da idu đonom na Hrvate” te upozorava da će “Bošnjaci opet Hrvatima birati člana Predsjedništva”. Milanović je napao visokog predstavnika međunarodne zajednice za BiH Christiana Schmidta, koji je rekao da će se izbori u BiH održati u listopadu “bez obzira na ishod pregovora o izmjenama izbornog zakona”, a nakon propasti neumskih pregovora Čović je najavio kako je moguće da će Hrvati bojkotirati ili čak blokirati izbore ne dođe li do promjene izbornog zakona.
Dodik je odmah požurio pružiti mu podršku, ali zna se da se izmjene izbornog zakona niti ne odnose na RS. Milanović je na tragu Čovića jer tvrdi da je Milorad Dodik u pravu kada kaže da Schmidt svojim porukama omalovažava Hrvate dok se pregovara. Milanović smatra da je modus operandi Bošnjaka isti kao i Slobodana Miloševića osamdesetih. Kada je Čović podržao RS i jačanje tog entiteta, zamolio ih je da “ne dopuste ustavne promjene kojima bi se doveo u pitanje koncept BiH kao države triju konstitutivnih naroda”, na čemu stalno inzistira i Milanović.
– Neka se ne zanose da će se bilo kakve strateške odluke o ičemu donositi bez suglasja triju konstitutivnih naroda – rekao je svojedobno Milanović.
Posebni odnosi sa SPC-om
Milorad Dodik je na Skupštini ustvrdio da RS njeguje posebne odnose s Rusijom, Srbijom i SPC-om (!?). Zanimljivo je da SPC stavlja u istu ravan s Rusijom i Srbijom kao da se radi o zasebnom političkom entitetu, pa i državi, a ne instituciji crkve. Prema Dodiku, te tri sastavnice temelj su njegove strategije i politike, a posebno je pohvalio Hrvatsku, koja je članica NATO-a i EU-a, ali “nije okrenuta protiv RS-a”. Očito je time neizravno pohvalio Milanovića, ali bit će zanimljivo čuti kako na sve to reagira Andrej Plenković, jer Čović predvodi “sestrinski” HDZ u susjednoj državi, čiju državnost i teritorijalni integritet HDZ podržava, ali njegova se bosanskohercegovačka “sastavnica” tu, očito, odmetnula i ima neke svoje ideje o sudbini BiH.
Čović je, zapravo, na tragu Milanovića. RS, koji ponovimo zaziva svojim odlukama izdvajanje iz BiH, on ne smatra problemom, nego je najveći problem po njemu Federacija BiH. Naime, ni Čović ni Milanović, kad govore o položaju Hrvata, nikada ne misle na njihov položaj u RS-u, nego isključivo u Federaciji, što se može iščitati kao da se ne žele miješati u Dodikove namjere, a on će podržavati Hrvate u Federaciji da ostvare svoje prava. I Milanović i Čović posljednjih tjedana govore da je Milorad Dodik “najmanji problem BiH”, što znači da njih ne zanima njegova politika secesije, kao da se s tim slažu.
Doduše, s jedne strane i Čović i Milanović zanemaruju činjenicu da je RS nastao na genocidu i progonu Hrvata i Bošnjaka te da je prije koju godinu i bivši američki ambasador u Hrvatskoj tijekom rata, Peter Galbraith, u jednom intervjuu priznao da je velika pogreška međunarodne zajednice što je dopustila RS. Galbraith je još 2007. godine rekao da ni danas nije siguran u ispravnost američke odluke i pritiska koji su tadašnji američki pregovarač Richard Holbrooke i on izvršili na hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana kako bi zaustavili akciju, prije svega Hrvatske vojske, pred Banjom Lukom, koja je 1995. bila pred padom. Hrvata je u RS-u otprilike petina od prijeratnog stanovništva.
Prava Hrvata
Čović se u svojem govoru nije zapitao kakva su prava Hrvata u RS-u i zašto ne traži izmjene izbornog zakona, primjerice, za izbor člana Predsjedništva i u RS-u. Jednako tako nije govorio ni gdje su to nestali Hrvati iz Posavine ili u Banjoj Luci, gdje se prije rata oko 30.000 ljudi izjašnjavalo kao Hrvati, a prema podacima iz 2013. godine, nema ih ni 5000, s time da pojedini izvori tvrde da se njihov broj do danas i prepolovio. Prema popisu stanovništva RS-a iz 2013. godine, Hrvati su, prema srpskoj Wikipediji, među 4,5 posto “ostalih”. Je li Čović zadovoljan položajem Hrvata u RS-u i želi li onda te odnose preslikati i na Federaciju BiH?
Forum za suradnju i istraživanja, grupa pro bono stručnjaka iz područja prava, komunikacija, obrazovanja, ekonomije i sociologije, koja se primarno bavi praćenjem položaja povratničkih nevećinskih zajednica u Bosni i Hercegovini, pokazuje da Bošnjaci i Hrvati u RS-u čine manje od 3 posto zaposlenih u javnim institucijama, ustanovama i poduzećima, a proračunska izdvajanja za projekte udruženja, vjerskih zajednica, humanitarnih društava i drugih oblika organiziranja koja okupljaju ove dvije zajednice manja su od 1 posto, navodi se u Pregledu Foruma.
Nadalje, Forum navodi da važeći zakoni koji se odnose na vlasništvo i korištenje zemljišta u RS-u ugrožavaju imovinska prava nevećinskih zajednica selektivnom primjenom, neadekvatnom informiranošću i nedostatkom komunikacije s vlasnicima izvan zemlje. Sudska i pravna praksa u RS-u ugrožava prava onih koji su preživjeli nasilje i torture, kao i obitelji nestalih i ubijenih u ratu. Isto tako, u izvješću Foruma navodi se da je obrazovni sustav RS-a “podređen nacionalnoj, jezičnoj i vjerskoj isključivosti većinske skupine”. To se očituje u segregaciji, diskriminaciji i nedovoljnom financiranju područnih škola, u kojima većinu čine bošnjačka i hrvatska zajednica, stoji u Pregledu.
Čović u svojem govoru ističe da u bošnjačkoj politici prepoznaje “igru o građanskoj državi” te tvrdi da se u prvoj fazi pokušavaju majorizirati Hrvati u Federaciji BiH kako bi se potom isti model preslikao na cijelu BiH, pa bi Bošnjaci bili većina. Sve je to, prema Čoviću, put k unitarizaciji države, što onda kao reakciju izaziva separatističke tendencije. Naime, i u Hrvatskoj se govori da su separatizam i unitarizam podjednaka opasnost za opstanak BiH iako se pod unitarizmom smatra zalaganje za građansku državu. Milanović je također ustvrdio da je građanska država BiH “daleki, daleki san, i to je lijepa stvar, ali prvo sapun, onda parfem”, čime je izazvao velike rasprave i natezanja te, ustvari, zaoštrio odnose Zagreba i Sarajeva.
No, treba napomenuti da je Milanović kada je bio premijer, na izborima odustao od SDP-ove liste za dijasporu, smatrajući je nepotrebnom, a Hrvatima u BiH poručio da svoje probleme rješavaju u Sarajevu, a ne da se dolaze žaliti Zagrebu. Nakon Čovićevih i Milanovićevih istupa, ali i posjeta Plenkovića Sarajevu dan nakon što je Dodik najavio početak izdvajanja iz BiH te dubrovačkog sastanka s Bakirom Izetbegovićem, treba se pitati što je hrvatska politika prema BiH i tko ju kreira – Čović s Dodikom i Milanovićem ili Banski dvori – i na koji način!?
