Jedini poznati napad ajkule na čoveku u crnogorskom primorju dogodio se 13. jula, davne, 1955. godine. Tri mladića odveslala su drvenom barakom ka Budvi iz pravca Jaza, gde su su letovali u koloniji studenata. Prekrasn voda na ovom neobičnom prostoru mamila ih je na kupanje.
Prvi u vodu je uskočio dvadesetjednogodišnji student elektrotehnike iz Čačka – Stevan Stevica Tomašević i ubrzo nakon toga bio je napadnut. Od strahovitog ugriza morske nemani mladić je bio gotovo prepolovljen.
Lokalni ribari su tvrdili kako je Tomaševića napala velika bela ajkula koju je primetila i mornarička straža, pokušavajući bezuspešno da je ulovi. Prema navodima, ajkula je bila dugačka skoro sedam metara. Prema sećanjima starih Budvana, doplivala je u Jadransko more za jednim američkim brodom, a ka obali crnogorskog primorja privukla ju je lešina magarca koju je neko bacio nedaleko od uvale na rubu plaže Mogren gde se dogodio smrtonosni napad.
Nekoliko dana nakon tragedije, porodica i prijatelji nesrećnog mladića isplivali su čamcem do mesta nesreće i oprostili se od Stevice bacivši cveće i vence u more. Neverovatna je priča o jezivom detalju o kom se pričalo nakon nesreće. Mladić je pre skoka u vodu imao majicu Kajkaškog kluba Čačak, na kojoj je bio izvezen broj 137, koji odgovara datumu njegove smrti.
Mesec dana nakon tragedije, pri vrhu stene koja se uzdiže iznad uvalice na rubu plaže Mogren, porodica tragično nastradalog mladića postavila je spomen ploču. Ona i dan danas stoji na istom mestu, ali uklesani natpis nije moguće pročitati, što zbog nepristupačnosti, što zbog toga što je patina sakrila slova na tabli.
– U uvali iza ove stene, kupajući se sa drugovima, 13. VII 1955. izgubi život Stevan-Stevica Tomašević, student elektrotehnike iz Čačka, u svojoj 22. godini, a kao žrtva morske nemani. Neutešna porodica i drugovi.
O nemilom događaju nije izvestio nijedan štampani medij! Prvi tekst posvećen tragediji kraj plaže Mogren, bio je članak objavljen u “Pobjedi” od 14. avgusta 1955. godine. Podgorički list je tada izlazio kao dvomesečnik, a tekst je zapravo bio posvećen postavljanju spomen table stradalom Stevanu Tomaševiću.
– U Budvi je prošle nedjelje obavljena jedna neobična i tužna svečanost. Otkrivena je spomen ploča Stevanu-Stevici Tomaševiću studentu elektrotehnike iz Čačka – piše u uvodu teksta.
Tek u trećoj rečenici spominje se kako je mladić stradao – Nesrećni mladić koji je u Budvi ljetovao u koloniji studenata, nastradao je prilikom kupanja od morskog psa – pisala je “Pobjeda”.
Iz odnosa štampanih medija prema ovoj tragediji jasno je da napad ajkule na čoveka, pored jedne od najatraktivnijih plaža Jadrana, nije u ono vreme bila “društveno-podobna tema”. U ovom detalju treba tražiti razloge zbog čega se minulih godina u brojnim izveštajima povodom ulovljenih ili primećenih ajkula na crnogorskom primorju, nesreća kraj Mogrena pominjala tek uzgred, bez osnovnih informacija i uglavnom uz netačne podatke.
Velika bela ajkulaFoto: Profimedia/ilustracija
Ovakav odnos medija potpomogao je stvaranju legende po kojoj je nesrećni mladić skočio sa stene direktno u čeljusti nemani koja ga je nakon toga progutala. U gotovo svim verzijama ove nesreće, mladić je bio žrtva velike bele ajkule. Ova, za ljude svakako najsmrtonosnija vrsta morskog psa, veoma retko zalazi u Jadransko more i još ređe prilazi obali. U Crnoj Gori je, zvanično, ulovljena samo jednom. Pre šesnaest godina na pučini je mladunče ove nemani izvukao poznati budvanski ribar Ilija Rafailović.
Prirodni plen velike bele ajkule je tuna. To je jedna od retkih riba koja se poslednjih godine češće susreće u Jadranskom moru.
