S još jednom pobjedom na vidiku, srpski populistički predsjednik Aleksandar Vučić će, čini se, produžiti vladavinu zemljom nakon što je prethodno desetljeće jačao stisak nad svim polugama vlasti. Prema mišljenju njegovih pristaša, Vučić je za vrijeme vlasti uveo red u zemlji i doveo milijarde stranih ulaganja, a sve to zahvaljujući spretnom balansiranju između istoka i zapada.
No, Vučićevi protivnici smatraju da sve više koristi autokratski način vladanja kako bi oslabio opoziciju i kontrolirao medije. Vučić je na vlasti, u ovom ili onom obliku, od 2012. Prije toga je bio otvoreni ultranacionalist i saveznik srpskog vođe i ratnog zločinca Slobodana Miloševića.
“Čak ni Milošević nije ovoliko okupirao zemlju”
Danas su u Srbiji predsjednički izbori. Vučić je sveprisutan. Njegove su slike na reklamnim panoima i zidovima zgrada, snimke njegovih govora objavljuju se na društvenim mrežama i u televizijskim emisijama. Na nekim TV kanalima, koji se povezuju s Vučićevom vladom, takve se snimke vrte neprestano.
“Vučić je posvuda, na svim televizijama, u svim novinama, uzurpirao je sav javni prostor. To je nepodnošljivo”, rekao je 42-godišnji informatičar Nebojša Pantelić za AFP. Dodao je da “čak ni Milošević nije u toj mjeri okupirao zemlju”.
Na televiziji se prikazuju, između ostaloga, i snimci na kojima Vučić navodno spašava dijete zarobljeno u snježnoj mećavi ili pak kori svoje pomoćnike. Na jednoj snimci uči njemački jezik prateći govore bivše njemačke kancelarke Angele Merkel.
“Želi stvoriti sliku o sebi kao običnom čovjeku, ali istovremeno želi biti i junak, nadčovjek”, smatra politički analitičar Boban Stojanović iz Beograda.
Čime Vučić pokušava dobiti izbore
Uistinu, 52-godišnji Vučić svugdje se prikazuje kao neumorni vođa, posvećen ulaganjima i otvaranju novih radnih mjesta. Vučić u predizbornoj kampanji sebe predstavlja kao najboljeg vođu u vremenima neizvjesnosti koja su uslijedila nakon ruske invazije na Ukrajinu. Njegov posljednji slogan glasi: “Mir. Stabilnost. Vučić.”.
Ponosno ističe da je, kao predsjednik, nadgledao provođenje velikih infrastrukturnih projekata, između ostaloga izgradnju mreže autocesta i obnavljanje željezničke pruge. “Naš je posao da gradimo, građani Srbije uvijek glasaju za one koji žele graditi budućnost”, rekao je Vučić ranije ovog mjeseca na jednom skupu.
“Vučić hoda po tankom ledu”
Vučić ne zaboravlja i na druga pitanja koja su važna njegovim biračima, kao što je Kosovo pa i dalje odbija priznati njegovu neovisnost.
“Vučić je običnim ljudima omogućio da žive bolje. Održao je svoja obećanja. On je nepokolebljivi branitelj našeg Kosova. Jednostavno je pravi čovjek za tu funkciju”, rekao je za AFP 47-godišnji Branislav Ristić, srpski građanin zaposlen u banci.
Vučića se smatra zaslužnim i za milijune doza cjepiva protiv covida-19 koje je Srbiji osigurao iz Kine, Rusije i zapadnih zemalja. No, kada je u pitanju ruska invazija na Ukrajinu, Vučić tu hoda po tankom ledu, smatraju analitičari.
Iako je Srbija pred Ujedinjenim narodima osudila rusku agresiju, odbila je sankcionirati Rusiju. Srbi se oslanjaju na ruski prirodni plin koji se prodaje po povoljnim cijenama i općenito su naklonjeni Rusiji.
“On je prema svima susretljiv. Kini je dopustio da dovede svoju prljavu industriju u Srbiju, a Rusiji da u Srbiji proširi svoj politički utjecaj. Kroz suradnju sa Zapadom dobiva podršku za svoju unutarnju politiku”, smatra analitičar Stojanović.
Ankete predviđaju pobjedu Vučića u prvom krugu
Ankete provedene u završnici izborne kampanje ukazuju da bi Vučić, izađe li više od polovice ukupno 6.5 milijuna upisanih birača, u prvom krugu osvojio drugi uzastopni predsjednički mandat s oko 60 posto osvojenih glasova.
Istraživanja predviđaju da bi SNS i koalicijski partneri u konačnom zbroju glasova mogli dobiti 63 posto, što bi im osiguralo uvjerljivu većinu u parlamentu.
Od sedmero Vučićevih protukandidata najbolje plasirani u anketama je umirovljeni general Zdravko Ponoš, kojeg je kandidirala koalicija stranaka centra, desnog centra, građanskih pokreta i sindikata Ujedinjeni za pobjedu Srbije, a za njega bi glasalo približno 19 posto birača, što je postotak opredijeljenih i za parlamentarnu listu te vodeće oporbene koalicije.
Ostali predsjednički kandidati su Biljana Stojković iz zeleno-lijeve koalicije Moramo te niz manje ili više desnih kandidata. Tu su predsjednica stranke Zavetnici Milica Đurđević Stamenkovski, predsjednik Demokratske stranke Srbije (DSS) Miloš Jovanović, predsjednik ekstremno pravoslavnog pokreta Dveri Boško Obradović, predstavnica koalicije Suverenisti Branka Stamenković i predsjednik Srpske desnice Miša Vacić.
Tko su kandidati i kandidatkinje koji su izašli u ovom trenutku vjerojatno nepobjedivom Vučiću na megdan?
Zdravko Ponoš
Zdravko Ponoš je rođen 1962. godine u Golubiću kod Knina. Nakon završene osnovne škole u Golubiću upisao je Srednju tehničku školu Kopnene vojske u Zagrebu.
U intervjuu za tjednik Vreme 2007. Ponoš je opisao kako se odlučio za vojnu karijeru.
“U srednjoj školi sam zavolio vojni poziv. Kada sam završio, bio sam u dilemi da odmah počnem raditi kao podoficir ili da nastavim školovanje na Tehničkoj vojnoj akademiji u Zagrebu. Prva varijanta mi je bila privlačna – zarađivao bih i tako postao samostalan. Međutim, kako se primicao kraj srednje škole, bilo mi je jasno da to baš i nije mudar izbor. Između ostalog i zato što sam znao da bih kao podoficir sigurno bio raspoređen u neko drugo mjesto, a Akademija mi je pružala mogućnost da ostanem još pet godina u Zagrebu. Na kraju krajeva, Akademija je za mene bila novi izazov, a ja sam se osjećao sposobnim da mu odgovorim.”
Završio je Tehničku vojnu akademiju u Zagrebu, a kasnije magistrirao telekomunikacije na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu. Nakon Akademije poslan je u Užice u Upravu za elektronsko izviđanje i ometanje Generalštaba JNA. U Beograd se doselio 1988. godine, kada je dobio poziciju u Odjeljenju za razvoj i opremanje Uprave za elektronsko izviđanje. Od 1988. do 2002. godine bio je referent za razvoj i opremanje u Generalštabu.
U prosincu 2006. unaprijeđen je u čin general-potpukovnika, a zatim je, odlukom tadašnjeg predsjednika Srbije Borisa Tadića, imenovan za načelnika Generalštaba. S Tadićem se razilazi 2008. zbog sukoba s tadašnjim ministrom obrane Draganom Šutanovcem te ga Tadić smjenjuje s pozicije načelnika Generalštaba Vojske Srbije. Nakon toga Ponoš odlazi u srpsku diplomaciju.
U siječnju 2010. postavljen je na mjesto pomoćnika ministra vanjskih poslova za bilateralne odnose, dok je na čelu ministarstva bio Vuk Jeremić. Na tom mjestu bio je do promjene vlasti 2012. godine.
Bio je šef kabineta Vuka Jeremića dok je on bio predsjednik 67. zasjedanja Opće skupštine UN-a. S Jeremićem nastavlja političku karijeru te je 2017. izabran za potpredsjednika Jeremićeve Narodne stranke. U međuvremenu se s njime politički razišao, ali kaže da su ostali u dobrim odnosima.
Stranka slobode i pravde Dragana Đilasa predložila je 22. siječnja 2022. Ponoša za kandidata opozicije na predsjedničkim izborima. Početkom veljače Ponoš je prihvatio kandidaturu te postao kandidat koalicije Ujedinjeni za pobjedu Srbije.
U kampanji se istaknuo staloženim nastupima. Režimski tabloidi su ga proglasili “NATO-generalom” i zamjeraju mu što mu je supruga Hrvatica. Za Ratka Mladića rekao je da je on “tragična ličnost” i da je uradio “vojnički briljantne stvari u BiH”, ali da su pod njegovim zapovjedništvom počinjeni i brutalni zločini.
Biljana Stojković
Kandidatkinja zeleno-lijeve koalicije Moramo Biljana Stojković rođena je 1972. u Beogradu, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Upisala je onda Biološki fakultet, na kojem je 1997. diplomirala te kasnije magistrirala i doktorirala.
Na istom fakultetu na Katedri za genetiku i evoluciju izabrana je 2018. za redovnu profesoricu. Objavila je i nekoliko knjiga. Zbog svoje međunarodne znanstvene karijere izabrana je u Savjet europskog društva za evolucijsku biologiju. Blisko surađuje sa švedskim Sveučilištem u Upsali. Od 2007. piše kolumne za opozicijski portal Peščanik.
Krajem veljače ove godine koalicija Moramo, koju čine Otvorena građanska platforma Akcija, Ekološki ustanak i Ne davimo Beograd, kandidirala je Stojković za predsjednicu Srbije.
Stojković je jedina kandidatkinja s političke ljevice na ovim predsjedničkim izborima.
Široj javnosti je Biljana Stojković postala poznata jer se kao stručnjakinja više puta suprotstavljala inicijativama za izbacivanje teorije evolucije iz školskih programa, a jedna je od malobrojnih profesora beogradskog sveučilišta koji su svojedobno bezrezervno podržali studentsku blokadu rektorata.
“Jako mi je važno da se demontira partijska država. To je prva stvar o kojoj razmišljam jer predsjednik mora voditi računa o pravu i pravdi i o zaštiti Ustava. Mi danas to nemamo. Ovo je partijska država gdje jedna partija posjeduje institucije, budžet, državnu imovinu i na čelu te partije je jedan čovjek koji je suveren iako je ovo Republika Srbija”, izjavila je Stojković za medije o tome što želi učiniti ako bude izabrana za predsjednicu Srbije,pišeIndex
Miloš Jovanović
Predsjednik DSS-a Miloš Jovanović predsjednički je kandidat desne koalicije NADA, koju čine DSS, Pokret obnove Kraljevine Srbije i 25 udruženja građana. DSS je inače stranka koju je godinama vodio Vojislav Koštunica i žestoko se protivi neovisnosti Kosova.
Rođen je 19. kolovoza 1976. godine u Beogradu, gdje je završio gimnaziju. Na pariškoj Sorboni je diplomirao pravo i politologiju. U Parizu je i 2010. doktorirao, i to s tezom “Opravdanost i opravdavanje upotrebe sile u poslijehladnoratovskom periodu. Studija slučaja: Vojna intervencija NATO-a protiv Savezne Republike Jugoslavije 1999. godine”. Danas predaje na Pravnom fakultetu u Beogradu.
