Ovim riječima rudar Filip Janković (20) iz Dugog polja kod Sokobanje opisuje dramatičan trenutak pogibije osmoro kolega iz Rudnika mrkog uglja “Soko” nakon što je u jednom od revira došlo do nagle pojave metana od kojeg su se nesrećni ljudi ugušili.Rudari koji su preživjeli smrtonosni nalet ovog gasa bez boje, mirisa i ukusa, sa drugim kolegama vratili su se kako bi spašavali kamarate koje su se zatekli u kobnoj zamci. Ali, nažalost, za osmoricu njih, već je bilo kasno…Janković kaže da ništa nije nagoveštavalo tragičan slijed događaja.
– Vozili smo ugalj u trećoj smjeni, na oko 400, 500 metara dubine. Odjednom se stvorio taj gas metan. Ja ništa nisam osjetio, bio sam malo dalje. Ali ljudi koji su bili bliže tom mjestu, samo su popadali. Kada smo se vratili, svi su ležali na zemlji. Popadali su na gomilu jedni preko drugih. Gdje se ko zatekao. Krenuli smo da ih iznosimo držeći ih za ruke i noge. Neki su pokušavali da uhvate dah, disali su ubrzano, bili su zadihani. Neke smo uspjeli da spasimo, za neke je već, nažalost bilo kasno – sjeća se Filip užasnih trenutaka ove tragedije.ako je među najmlađima u rudniku “Soko”, već je preživeo najstrašniju noćnu moru svakog rudara ali mu je najteže kada pomisli na drugove kojih više nema.
– Poznavao sam sve ljude koju su poginuli, zajedno smo bili svakog dana u smjeni, družili smo se. Darka smjenovođu, Nenada iz Subotinca, Petra koji je komšija iz sela, Branka iz Bobovišta, Bojana iz Aleksinačkih rudnika, Radovana iz Žitkovca… Radovan je trebalo danas da ide na odmor, sinoć mu je rekao smjenovođa. I, eto, nastradao je. Ja sam dobro, ali mi je teško kada pomislim na njih. Kada se sjetim da ih više nikada neću vidjeti – priča mladi rudar.Samo je zaspao i promijenio boju – ovim je riječima jedan od rudara koji su učestvovali u spašavanju opisao trenutak smrti Petra Petrovića iz Belog brega, najmlađeg među nastradalim rudarima,prenosiCrnahronika
I Filip se sjeća teškog trenutka kada je naišao na tijelo komšije iz sela.