Njen duh i uvijek spremni odgovori bili su nešto što ju je učinilo prepoznatljivom te je zbog toga izmamila mnoge osmijehe. Ipak, malo ko zna da se iza svega krio život ispunjen brojnim nedaćama.
Milka koja je preminula prije nekoliko dana u 75. godini života otišla je onako kako je sve ove godine i živjela – potpuno sama.
Iako je bila poznata među stotinama hiljada ljudi, Milka nije imala svoj krov nad glavom. Godinama je živjela kao beskućnica, a Udbinu, mjestašce u Hrvatskoj, nikada nije željela napustiti. Neko vrijeme provela je i u našoj zemlji, tačnije u Banjoj Luci, no vrlo brzo vratila se u svoj zavičaj gdje je preživjela i ratna vremena.
Robert Labrović, vlasnik kanala Loki TV na kojem smo mogli gledati Milkinu svakodnevnicu, ispričao je kako je ona već od 13 godine morala naučiti da se brine o sebi. Tada je izgubila majku, a tri godine kasnije počela je raditi kako bi preživjela.
U svojim snimcima spominjala je majku, oca te ženu kojom se on oženio poslije smrti Milkine majke. Nazivala ju je “vražjom”, a poznato je i kako je starica imala i dva brata i sestru za koje se pretpostavlja da su odbjegli u Srbju.
Primili su je u pilanu da radi kao pisarka jer je imala predivan rukopis. Kažu da je bila izrazio lijepa i uvijek je nosila crveno – ispričao je Robert, prenosi Index.hr.
Nedugo zatim, spletom okolnosti, Milka je prebačena u pogon gdje je kao maloljetna djevojka počela raditi fizičke poslove zajedno sa muškarcima. Zbog udaljenosti od njene kuće u selu Tolići do posla, dodjelili su joj baraku, a bila je smještena u sobi pored muškog zahoda.
Teški dan i naporan posao naposlijetku su ostavili i dugotrajne posljedice.
Jednom prilikom, Milka je doživjela nesreću u pilani kada joj se kosa uhvatila u pilu i počupala je. Tada je otišla u penziju, a kako je izgubila dio kose, počela je nositi pokrivala za glavu, po kojima je ostala poznata sve do danas.
Kada je govorila o svojim danima na radnom mjestu, u snimcima Milka je spominjala kako se često bojala, a naročito kada bi se neko od radnika potukao zbog čega se često skrivala u grmlju.
Iako Robert tvrdi kako joj je općina Udbina nudila smještaj u staračkom domu, Milka ga je odbila, a oni su joj dnevno ostavljali po jedan obrok.
Godine je provela promijenivši nekoliko “kuća”, onih bez osnovnih potrepština – vode i struje. Uvijek obučena, spavala je u ruševinama, hladnoći i tami, a ono što bi u toku dana našla na ulici – poput kapa i šalova, skupljala je kako bi uspjela preživjeti.
Posljednjih godina stekla je brojne simpatizere koji su joj život uljepšali bar suosjećanjem i ljubavi koji su joj upućivali, a pojedini poklonima i pismima.
Ona je fenomen… Da sam načelnik općine Udbina, ona bi bila u zlatnoj sobi. Pokazala je da može prkositi vremenu, prostoru i bolestima – govorio je Robert ranije.
Starica je ukopana u porodičnoj grobnici u selu Tolići, a troškove ukopa pokrila je općina Udbina. prneosi “Hayat“.
