Piše: Hamza Karčić
– Autor je vanredni profesor na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu.
SARAJEVO (AA) – Kada je početkom januara 2020. godine izabran za predsjednika Hrvatske, pobjeda Zorana Milanovića bila je dašak olakšanja mnogim građanima BiH. Milanović je bio kandidat Socijaldemokratske partije Hrvatske (SDP) i pobijedio je Kolindu Grabar-Kitarović iz Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), koja je politiku Hrvatske u prethodnom mandatu usmjerila ka krajnjoj desnici. Bivša predsjednica je bila sklona čudnim i skandaloznim izjavama o Bosni i izazivala je pogoršanje odnosa između dvije države. Vanjska politika Grabar-Kitarović svodila se na miješanje u unutrašnje stvari BiH i prikazivanje Bošnjaka kao radikaliziranih. U stvari, miješanje Grabar-Kitarović bilo je toliko često da su mnogi Bosanci bili sretni što su vidjeli da ju je porazio socijaldemokrata čija je izborna pobjeda naizgled otvorila novo poglavlje u međudržavnim odnosima.
Sada, nešto više od dvije godine kasnije, Milanović se pokazao kao veliko razočarenje. Ne samo da je tragom Grabar-Kitarović nastavio politiku miješanja u unutrašnje stvari BiH, već to čini potpuno otvoreno, rutinski i agresivnije nego što je to bio slučaj sa njegovom prethodnicom. Mnogi analitičari i posmatrači u BiH pitaju se šta se dešava sa hrvatskim predsjednikom.
– Reforma izbornog zakonodavstva –
Milanović nastoji da izvrši pritisak na Bosnu i Hercegovinu, a posebno na bošnjačke političare, da izmijeni izborno zakonodavstvo koje bi, u suštini, dodatno podijelilo zemlju i institucionaliziralo segregaciju u BiH. Hrvatski predsjednik podržava lidera bosanskohercegovačke Hrvatske demokratske zajednice (HDZ BiH) Dragana Čovića u zalaganju za reformu izbornog zakona koja bi Čoviću gotovo garantirala mjesto u tročlanom Predsjedništvu BiH. Umjesto da napreduje ka građanskom političkom sistemu u skladu sa principima Evropske unije, reforma izbornog zakonodavstva koju je podržao Čović bi podstakla etničku podjelu i konsolidirala Čovićevu kontrolu nad Federacijom BiH i državnom politikom. Dok je Čović uspio reformu izbornog zakona nametnuti kao najhitnije pitanje čak i među nekim međunarodnim zvaničnicima, redovni izbori u BiH su u skladu s postojećim Izbornim zakonom raspisani za oktobar ove godine.
– Milanovićev pritisak –
Nakon što je postao svjestan da će se izbori u BiH održati, Milanovićevo miješanje u unutrašnje stvari u BiH sada je poprimilo apsurdne razmjere. U martu je dovodio u pitanje legitimnost izbora. Sada je najavio plan da održi sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost Hrvatske kako bi se razgovaralo o predstojećim izborima u BiH.
Nedavno je Milanović izjavio da će staviti veto na prijem Finske i Švedske u NATO ukoliko ne dođe do promjene izbornog zakona u BiH. Mišljenja o njemu sada variraju od onih da je Milanović proruski akter koji želi da blokira širenje NATO-a, do onih da mu ponestaje taktike pritiska u BiH.
– Milanovićeve rasističke izjave –
Jedna od njegovih najuvredljivijih izjava bila je ona iz 2016. godine kada je snimljeno da je Milanović rekao da BiH zapravo i nije država već “big s..it“. Zatim je uslijedila njegova zloglasna rasistička izjava da je Bosni potreban “prvo sapun, a onda parfem“. Prošlog decembra Milanović je minimizirao i relativizirao genocid u Srebrenici, tvrdeći da je taj zločin imao “elemente genocida“. Time je ignorirao presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i Međunarodnog suda pravde, koje su potvrdile da je u Srebrenici izvršen genocid.
On je u aprilu ove godine izjavio da Bosna može postati građanska država tek nakon ulaska u EU – što znači da je dug put do toga. Zatim je krajem mjeseca izjavio i da opsadu Sarajeva nije prekinuo NATO, već hrvatska vojska. Ova izjava nema uporište u istorijskim činjenicama o ratu u BiH.
Početkom maja Milanović je izjavio da bi treći entitet bosanskih Hrvata – u suštini Republika Srpska bosanskih Hrvata – bila ekstremna opcija koju bi on podržao ako se stvari budu razvijale u tom pravcu.
Milanovićevi javni nastupi rijetko prolaze bez kontroverznih i činjeničko neutemeljenih izjava o Bosni i Hercegovini. Njegovo miješanje u unutrašnje stvari u BiH je toliko rutinsko da se mnogi pitaju šta tačno predsjednik radi u svom svakodnevnom poslu kao najviši izabrani zvaničnik Hrvatske, osim što se miješa u unutrašnje stvari svog susjeda.
Hrvatski predsjednik Milanović pokazao je namjeru da intervenira u susjednoj državi na način koji je krajnje neprihvatljiv u međunarodnim odnosima. Njegov pristup je školski primjer onoga što lider članice EU-a i NATO-a ne treba da radi.
Ono što Milanovićev odnos prema BiH pokazuje jeste da formalni socijaldemokrat, poput sadašnjeg predsjednika Hrvatske, i desničarski političar poput Kolinde Grabar-Kitarović, nažalost, imaju malo razlika kada je Bosna u pitanju.
*Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Anadolu Agency.
