Frankfurter Allgemeine Zeitung daje osvrt na “Pelješki most”, najprije pojašnjavajući kako je BiH zahvaljujući Dubrovačkoj Republici dobila izlaz na more.
„Činjenica da BiH ima izlaz na Jadran povezana je s vremenima kada su se u ovom dijelu Evrope sučeljavali Republika Venecija i Osmanlijsko carstvo. Između njih je bio mali grad-republika Raguza (Dubrovnik), koja se prije svega plašila Venecije. Kako bi se zaštitili od Venecije, lukavi dubrovački diplomati pribjegli su jednom rješenju. Ustupili su dio zemlje na sjevernom rubu svog teritorija velikom veziru odnosno vladi Osmanlijskog carstva. Od tada se Venecija, da bi napala Dubrovnik, prvo morala obračunati s Osmanlijama. Raguza je stvorila osmanlijsku tampon zonu. A kada je kasnije ovo područje pripalo Habsburškom Carstvu, a zatim Jugoslaviji, raguški klin postao je dio Bosne”, piše Frankfurter Allgemeine Zeitung.
List navodi i kako to nije bilo tako važno, dok je postojala zajednička država. Ali, nakon raspada Jugoslavije a posebno nakon ulaska Hrvatske u EU 2013. granica sa Bosnom je za Zagreb postala problem – sve do puštanja u promet Pelješkog mosta (26.7.2022.) i saobraćajnice, kojom se zaobilazi dio magistrale od 7,5 km, koji pripada BiH.
FAZ konstatuje i kako Hrvatska dugo nije mogla dobiti podršku međunarodnih finansijskih institucija za gradnju mosta. Evropska investiciona banka je to odbila uz obrazloženje da je projekat preskup, predloživši „pragmatičnu nagodbu sa BiH”, kojom bi se to područje „proglasilo eksteritorijalnim koridorom”. Slično je bilo i sa Evropskom bankom za obnovu. No, most je u konačnici ipak izgrađen i to najviše novcima EU i Evropske investicione banke.
Zašto je projekat gradnje Pelješkog mosta dobio podršku EU
Novinar FAZ-a potom iznosi zašto je projekt gradnje Pelješkog mosta, koji je najprije bio odbačen kao besmislen, kasnije naišao na podršku Brisela. „Da je postojala ikakva perspektiva da ova balkanska država postane članica EU, Pelješki most bi bio razlog za pobunu. Jer, ulaskom BiH u EU granične formalnosti s Hrvatskom konačno bi otpale i ogromni most nikome ne bi trebao. Kada je EU 2017. odustala od otpora finansiranju gradnje mosta, moglo se zaključiti da niko u Bruxellesu nije ozbiljno očekivao ulazak BiH u EU. Jer, samo ovako se mogao opravdati bypass (zaobilaznica) oko Bosne, preko kojeg se, osim do Dubrovnika, brže stiže i do Korčule ili Mljeta”, piše FAZ. U tekstu se navodi i da ovaj projekat „nije razlog za istinsko likovanje” jer je njegovom gradnjom „nakon Hrvatske najviše profitirala Kina”. Ukazuje se i na dogovor Evropske komisije, Evropskog parlamenta i zemalja, članica EU kojim će „Kina u budućnosti biti izuzeta iz velikih projekata EU”. Jer, „ne bi se više smjelo dogoditi da nekoliko stotina miliona eura novca poreskih platiša EU odu kineskoj diktaturi”, zaključuje Frankfurter Allgemeine Zeitung.
„Ne ostavljajte Bosnu na cjedilu”
List Rheinische Post u članku pod nazivom „Ne ostavljajte Bosnu na cjedilu” piše o posjeti Tome Kneževića (69), direktora Caritasa Bosne i Hercegovine njemačkom gradiću Neukirchenu u kojem žive Ursula (80) und Heribert Hölz (79)
“Oni su dio mog života” i „bez obitelji Hölz ništa ne ide”, kaže mons.Tomo Knežević. Njemačkom bračnom paru i ovom svećeniku i profesoru liturgike iz BiH, koji je u Tirolu učio njemački, „zajedničko je opredjeljenje za Bosnu i pomoć ljudima koji tamo žive”, piše Rheinische Post. “Rat smo osjetili prije nego što je izbio. Heribert je odmah reagirao”, citira njemački list don Tomu i navodi kako „legendarna Hölzova torba” danas uvrštena u eksponate jednog sarajevskog samostana kao “torba koja vrijedi milione”.
Heribert Hölz je svom prvom putovanju za Bosnu u tašni „nosio 11.000 maraka donacija” njemačkih građana. “Sprijeda i iza tenkovi, mi u sredini, helikopter iznad”, prisjeća se Heribert Hölz, koji je izazvao senzaciju sa svojim konceptom „pomoć za samopomoć”. Tako je finansiran projekt uzgoja ovaca, a njegova žena je skupljala donacije praveći marmeladu.
„Bosna treba pomoć i još uvijek je siromašna zemlja. Mi smo poratna zemlja s puno razaranja i raseljavanja”, kaže mons.Tomo. „Mladi odlaze u migraciju sa svojim talentima i znanjem. Samo se prošle godine 95.000 ljudi odreklo svog bosanskog državljanstva. Starija generacija prisiljena je ostati u selima, gladovati i živjeti od narodnih kuhinja. Procjenjujem da trenutno u Bosni živi još svega tri miliona ljudi”, citira mons. Tomu njemački list.
Svećenik iz BiH u članku ukazuje i na problem migranata u BiH i kaže kako je tamo „zbrinuto oko 15.000 izbjeglica, uglavnom muslimana iz istočne Afrike”. „Čak i ako bh. vlada daje nagovještaj demokracije, korupcija prevladava. Treba nam zdrav sustav sa zakonima i sudom”, ističe mons. Tomo za njemački list. Situaciju sa stanovništvom opisuje kao „katastrofalnu” i kaže kako u Banjoj Luci, naprimjer, brigu oko ljudi vode časne sestre. I na kraju, s obzirom da je sva pažnja usmjerena prema Ukrajini, poručuje: „Ne ostavljajte na cjedilu južnu Evropu, posebno BiH. Strašno je biti zaboravljen”, piše Rheinische Post.
