Ulazak ruskih brodova u Jadran, iako su se držali međunarodnih voda i time nisu prekršili ni jedno pravilo pomorskog prava, ipak je označen kao značajna provokacija. Zanimljivo je da su takvi postupci do raspada SSSR-a bili skoro pa svakodnevni te su se smatrali normalnim.
Stariji se Splićani zasigurno još uvijek sjećaju sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća kad su sovjetski ratni brodovi redovito pristajali u njihovu luku. Zbog sovjetske intervencije u Čehoslovačkoj 1968. godine, koju je Josip Broz Tito osudio, došlo je do zahlađenja odnosa s Moskvom. Usprkos tome, od 25. do 29. prosinca 1969. u posjetu Splitu bili su raketna krstarica Admiral Golovko, razarač Krasni Kavkaz i jedna podmornica.
18 puta posjetili Split od 1970. do kraja osamdesetih
Sveukupno od 1970. godine do kraja osamdesetih brodovi sovjetske ratne mornarice su čak 18 puta posjetili Split i svaki su put srdačno dočekani, s velikim zanimanjem građanstva. Osim toga, u splitskom i trogirskom brodogradilištu boravili su sovjetski predstavnici zaduženi za sovjetske brodove koji su se u tim brodogradilištima gradili ili su bili na remontu.
Velik broj ih je bio i u remontnom brodogradilištu Bijela u Boki kotorskoj, gdje su se remontirale sovjetske i podmornice prijateljskih država. Brodovi sovjetske ratne mornarice redovito su posjećivali jadranske luke sve do raspada SSSR-a 1991. godine.
Tako su u Split 26. rujna 1973. uplovila tri razarača sovjetske Crnomorske flote: Nikolajev, Smetljivij i Skorij. Razarač Nikolajev dovršen je 1971. i to mu je bio prvi izlazak iz Crnog mora. Sovjeti su tada tvrdili da je njihove brodove obišlo više od 10.000 Splićana. Među ostalima, posjetila ih je i momčad Hajduka.
U Jadranu su redovito bile ruske podmornice
Od 12. do 17. svibnja 1975. u Splitu je bila krstarica Ždanov u pratnji dva razarača. U dva dana brodove je obišlo oko 15.000 Splićana. Sovjeti su bili oduševljeni, Beograd baš i ne. Jedan sovjetski časnik izjavio je da im je od svih jugoslavenskih luka, poput Dubrovnika i Rijeke, ipak najdraže doći u Split, gdje su uvijek dobro primljeni.piše Index
Daleko najzanimljivije je bilo tijekom 1976. godine. Prvo su od 29. ožujka do 3. travnja u posjet Splitu doplovili američki nosač zrakoplova Saratoga, krstarica Dale i fregata Patterson. Saratoga se usidrila pred gradom i nisu bili dozvoljeni posjeti građanstva. Potom su 8. do 13. travnja u Split doplovili sovjetska krstarica Dzeržinski, razarač Rešiteljnij i podmornica na nuklearni pogon Komsomolec. Izvještaji kažu da je zainteresiranost građana za posjet sovjetskim brodovima bila osrednja.
Iako su jako rijetko uplovljavale u luke, u Jadranu su sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća redovito bile jedna ili dvije sovjetske podmornice na nuklearni pogon. Obično bi “sjedile” u Otrantu ili pred Brindisijem snimajući akustičke potpise brodova talijanske ratne mornarice, no često bi otplovile i puno sjevernije. Naročito ako bi pratile američke ratne brodove. I nitko se nije previše uzbuđivao.
Tek sjena nekad moćne mornarice
Današnja ruska ratna mornarica tek je sjena nekadašnje sovjetske. Ostaci ostataka s brodovima uglavnom debelo starijim od časnika i mornara koji na njima moraju ploviti.
U Jadran su, po tvrdnjama La Repubblice, 22. srpnja uplovila tri ruska ratna broda. Najmoćniji od njih je krstarica Varjag, koja je, između ostalog, naoružana sa šesnaest velikih nadzvučnih protubrodskih projektila P-1000 Vulkan, izvorno razvijenih za potapanje američkih nosača zrakoplova.
No Varjag je porinut još davne 1983. godine i pravo je čudo što je uspio doploviti do Otranta. Sve je na njemu već odavno zastarjelo, što su dokazali Ukrajinci kad su u travnju ove godine potopili krstaricu Moskva iste klase. Ako je to uspjelo Ukrajincima, u srazu s NATO-ovim snagama Varjag ne bi imao šanse.
U Jadran je najdublje “upao” razarač Admiral Tribuc, također porinut još davne 1983. godine. On pripada klasi Udaloj, izvorno razvijenoj za protupodmornička djelovanja, stoga je za sve druge ratne brodove relativno bezopasan.
Sve je to pratio i brod za elektronsko djelovanje Vasilij Tatiščev.
Zanimljivo je da daleko najmoderniji brod, fregata Admiral Grigorovič (porinuta 2014. godine), nije ulazio u Jadran. Sve u svemu, silna se frka digla zbog dva ratna i jednog špijunskog broda. I to u Jadranu, koji je talijanska bara, a sve su jadranske države ujedno i članice NATO saveza (osim BiH koja se ne računa).
Na tipično talijanski način, koji očigledno nije stran ni nama, čak se ustvrdilo da su pokušali spriječiti kretanje američkog nosača aviona USS Harry Truman. Sve je bilo tako napeto da javnost uopće nije obaviještena punih mjesec dana.
Svi američki nosači zrakoplova djeluju unutar udarne skupine nosača koja se, uz nosač, sastoji od jedne jurišne nuklearne podmornice, barem jedne krstarice, dva ili više razarača i dvije ili više fregata. Tome treba pridodati i sedamdesetak borbenih aviona smještenih na nosaču. Toj su se udarnoj skupini još pridružili i ratni brodovi iz Turske, Grčke, Italije i Španjolske. Da je tog dana u Jadran uplovila cijela ruska Crnomorska flota, ne bi imala šanse.
Nova ruska pomorska strategija
Sve se to dovodi u vezu s novom ruskom mornaričkom strategijom, koju je Putin potpisao 31. kolovoza, a u kojoj se, između ostalog, navodi i da je cijelo Sredozemlje područje djelovanja ruske ratne mornarice.
Nesumnjivo jest, samo je pitanje kojim brodovima. S četrdesetak godina starima teško. Jedini nosač zrakoplova Kuznjecov 2016. godine jedva se dovukao do Sirije. Nakon toga je otišao, po svemu sudeći, na trajni remont. Ni ostatak flote nije u boljem stanju. Možda tek sedam fregata porinutih od 2014. godine naovamo i desetak korveta.
Pritom treba imati u vidu da se ruska ratna mornarica mora “rastegnuti” od Vladivostoka na Tihom oceanu pa do Murmanska u Barentsovom moru i Atlantika. Nimalo manje nisu važni Baltik i Crno more.
Desetljećima slušamo kako Rusija samo što nije izgradila svoj prvi pravi nosač zrakoplova, s iz godine u godinu sve ljepšim maketama. Najavili su nove krstarice s nuklearnim pogonom (navodno planiranih osam) i, naravno, pokazali prekrasnu maketu. Gradnja novih razarača više se ni ne spominje, samo nove fregate.
Ruska flota je mala, slaba i zastarjela
Činjenica je da su ruska brodogradilišta tehnološki nedorasla gradnji tako zahtjevnih projekata, ali i da je skoro sav novac namijenjen ratnoj mornarici otišao na gradnju podmornica na nuklearni pogon. Tako su troškovi gradnje jurišne podmornice Severodvnisk u trenutku porinuća u lipnju 2010. bili 90 milijardi rubalja ili oko 1.35 milijardi američkih dolara. Potom su se troškovi opremanja povećali za još otprilike toliko prije nego što je u lipnju 2014. predana ruskoj ratnoj mornarici.
Podmornica Belgorod srušila je rekord u dužini gradnje. Kobilica je postavljena još davnog 24. srpnja 1992., da bi porinuće bilo obavljeno 24. travnja 2019. Ruskoj ratnoj mornarici predana je 8. srpnja ove godine. Procijenjeni troškovi gradnje viši su od 3 milijarde dolara.
Ruske podmorničarske snage još su u donekle zadovoljavajućem stanju, no površinska flota ruske ratne mornarice je premala, preslaba i općenito zastarjela (naročito veliki brodovi) da bi mogla ispunjavati megalomanske želje predsjednika Vladimira Vladimiroviča Putina.
Doduše, po uzoru na običaje iz doba hladnog rata, ovakvi događaji, bez obzira na to koliko bili prenapuhani, u zapadnim demokracijama odlično posluže za senzibilizaciju javnosti da se trebaju povećati proračunska sredstva za oružane snage. A admiral Dragone se jako dobro sjeća kako se to radilo.
