45-godišnji Nenad Šarić iz Splita samohrani je otac dvojice maloljetnih sinova s Downovim sindromom. Kako bi ih prevezao na terapije, tretmane, u školu i vrtić, Šariću je prijeko potreban automobil.
Prije tjedan dana pomoć je zatražio putem društvenih mreža jer se zbog statusa roditelja-njegovatelja našao u situaciji da ne može dobiti kredit u banci niti kupiti automobil na kredit.
Njegov automobil star 24 godine više nije upotrebljiv, a do drugog, polovnog koji bi mu pomogao s dječacima, nije mogao doći.
“U banci ne mogu dobiti kredit za kupnju auta jer su sredstva koja primam zaštićena i u slučaju da ne mogu redovito plaćati rate (što se naravno ne bi dogodilo jer sam odgovoran), banka vam po zakonu ne može napraviti ovrhu. Auto na kredit isto se ne može dobiti jer i auto saloni posluju preko banaka, a za kupnju auta na leasing trebate dati oko 10.000 kuna odmah za što bih opet trebao dignuti kredit…”, navodi Šarić.
Mlađeg sina nije dva tjedna odveo na terapiju
Dodaje da se našao u bezizlaznoj situaciji i pomoć je zatražio od ljudi. Navodi da mlađeg sina nije uspio odvesti dva tjedna na terapije jer ne stigne u isto vrijeme po starijeg sina u školu.
Nedugo nakon što je zamolio pomoć ljudi, javio mu se muškarac koji mu želi pomoći i kupiti polovni automobil.
“Ostao sam zatečen i dirnut i zaista sam od srca zahvalan. Novinarka me spojila s gospodinom koji želi ostati anoniman. Razgovarali smo te mi je rekao neka odaberem automobil kako sam planirao i on će ga platiti. Gledam da bude u cijeni do 5000 eura, da nema puno kilometara i da je karavan. Vidio sam dva koja stara 11, 12 godina i odgovaraju tome što mi treba, da potraje barem četiri, pet godina”, navodi Šarić u razgovoru za 24sata.
Za sinove mu ništa nije teško
Navodi i da mu za sinove ništa nije teško pa je za popravke dotrajalog automobila bio redar na Hajdukovim utakmicama, čistio ljudima brodove, susjedima garaže i tavane i radi sve štogod treba.
Prije dva mjeseca je dobio status roditelja-njegovatelja. Navodi da je činjenicu kako će dobiti dijete s Downovim sindromom prihvatio odmah kao dio života.
Bacio se na učenje o tom sindromu, a dva mjeseca nakon što je dobio prvog sina, doznali su da je na putu i drugo dijete. I drugi sin ima isti sindrom, kaže i dodaje kako nitko u obitelji nije imao takav problem.
“Ja svoje dečke obožavam i ništa mi nije teško za njih napraviti i oni su za mene takvi kakvi jesu – savršeni”, navodi Šarić.
