Sindikati će nastaviti da rade i na ovome neće stati. Još uvijek treba mnogo toga da se uradi, ne samo kad je u pitanju zaštita prosvjetnih radnika, već njihov status u cjelini.
Ovim riječima Marija Stevanović, profesorka engleskog u Tehničkoj školi u Trsteniku, komentariše kako se osjeća nakon što je hiljade prosvetnih radnika iz cijele Srbije u znak solidarnosti sa njom prošle nedjelje učestvovalo u protestima i podiglo glas da se zaustavi nasilje nad nastavnicima u školama.
Dodala je da su već napravljeni neki sitni koraci, ali se vidi da je Srbija spremna da bar malo ozdravi.
Profesorka Marija trenutno je na bolovanju, zbog čega nije učestvovala u jednočasovnom štrajku upozorenja koji su organizovale njene kolege iz Tehničke škole, a koji su članovi Sindikata obrazovanja Srbije.
Ipak, u četvrtak se srela sa kolegama iz sindikata i predsjednicom SOS Valentinom Ilić, što je bila prilika za razgovor o tome kako obezbijediti bolji pravnu zaštitu zaposlenih u školama.
– Saznali smo da je odavno predviđeno da kad učenik napravi ozbiljniji prekršaj roditelji po prijavi škole mogu da budu novčano kažnjeni, ali se to u praksi ne događa. Zašto ne bismo na početku školske godine svim roditeljima pročitali šta piše u zakonu? Neka se potpišu da su obaviješteni i da su razumjeli, na taj način ćemo imati na papiru da su svi primili k znanju. Mi kao nastavnici ćemo da zabilježimo svaki incident, da bismo o svemu imali pisani trag, a ako se nešto desi, škola može da pokrene postupak da bi se roditelji novčano kaznili. Mislim da bi neke stvari mogle da se spriječe kada bi roditelje „udarili“ po džepu – kaže sagovornica.
Ona dodaje da uvođenje statusa službenog lica za sve zaposlene u školi očigledno nije najbolje rješenje i da bi trebalo unaprijediti postojeću zakonsku regulativu. Takođe bi, dodaje, bilo dobro da svaka škola ima školskog policajca.
– Mi smo ranije imali školskog policajca koji je bio zadužen za sve škole u opštini što je besmisleno, jer ne može da stigne da obiđe sve i pritom da radi i drugi posao. Mislim da bi bilo dobro da svaka škola ima školskog policajca jer bi se učenici drugačije ponašali kad bi znali da je stalno prisutan, a i nastavnici bi se osjećali sigurnije – kaže Stevanović.
Ona ističe i da nije nesprovodivo da se zabrani upotreba mobilnih telefona na času, dodajući da neke škole praktikuju da učenici telefone ostavljaju u kutiji na ulazu u učionici.
Profesorka Marija nerado se sjeća kobnog dana. I sama kaže da joj teško pada što se u medijima i dalje prikazuje snimak na kojem joj učenik izmiče stolicu nakon čega je pala, a u pozadini se čuje smijeh cijelog odjeljenja.
Dio javnosti, pa i njenih kolega bili su kritični jer nije odmah nakon incidenta napustila čas i prijavila učenike.
Sagovornica je više puta u medijima objašnjavala da nekih stvari koje su se dogodile nije bila svjesna, otuda je ostala u učionici i održala čas do kraja.
Pojedini su komentarisali neformalnu atmosferu na času, pitajući se zašto to dozvoljava. Neki su na njenom licu koje se vidi u tih nekoliko sekundi snimka, pročitali strah. Drugi pak blagost, uz komentar da ne ulazi svako namršten u učionicu.
Profesorka kaže da razumije kolege koje interesuje šta se dešavalo na času i napominje da su pomenuta tri učenika zakasnila i u učionicu ušla nakon što je zvonilo.
– Jedan je prišao jer je navodno htio da grije ruke na radijatoru…sve se izdešavalo brzo. Učionica nije bila puna jer u tom odjeljenju ima samo 11 učenika, a tog dana ih je osmoro bilo u školi. Teško je gledati sebe na televiziji po milion puta jer mediji i dalje emituju snimak, teško je davati izjave u policiji, ali ako je negdje moralo da se slomi, možda postoji razlog zašto se to meni desilo. Drugi ne bi ovoliko pričali u medijima, ali mene nešto tjera kako ova priča ne bi bila zaboravljena i da bude primjer za ubuduće – iskrena je profesorka Marija.
Kaže da joj se poslije svega nije izvinio nijedan od tri učenika, niti njihovi roditelji, pa čak ni ostali đaci iz tog odjeljenja.
Pomenuti đaci su i ranije bili poznati po ekscesima.
– Desetak dana prije tog događaja bila je najavljena posjeta mom času od strane pedagoga škole i pedagoškog savjetnika. Učenici su bili vrlo nonšalantni, neki su kasnili, polako su se spremali da bi se uključili u rad i zaista sam bila zatečena što ne poštuju ni mene, ni koleginice. Ponašali su se kao da su htjeli sve da opstruišu. Jedna koleginica se žalila da ne žele da sklone mobilne telefone i da se koncentrišu na proste stvari. Druga koleginica je prijavila da je jedan učenik pri odgovaranju preuzeo identitet drugog, koji tog dana nije bio u školi, da ne bi dobio jedinicu – navodi Stevanović.
Ne gubi vjeru u dobre đake
Poslije svega, profesorka kaže da razmišlja da po povratku na posao traži da više ne predaje pomenutom odjeljenju. Ne gubi vjeru u dobre đake, kojih ima u svakoj školi. Uoči razgovora za Danas nekoliko učenica se dogovaralo da dođu da je posjete i da joj donesu cvijeće.
– Nije sve tako crno. To što se ovi učenici nisu pokajali zbog svog postupka ne znači da su sva ostala djeca loša. Ima dosta njih koji su savjesni, vrijedno uče, spremaju se za studije ili za rad, znaju šta je dobro, a šta je loše. Meni je to bitno, kao i da roditelji, kad dođu u školu, budu svjesni gdje su došli. Mi imamo 20 minuta velikog odmora i oni hoće da po svaku cijenu završe ono zbog čega su došli, ili da opravdaju časove ili da popričaju sa nastavnicima. Svi imaju pravo na pauzu od pola sata, i ljekari i sudije, kod njih ne može da se uđe tek tako. A naša vrata su uvijek otvorena, nemamo ni minut odmora – kaže sagovornica, piše Danas.
Profesorka nije željela da komentariše vijest koju su prenijeli mediji, da je navodno učenik koji joj je izmakao stolicu pokušao samoubistvo.
