Drvena džamija na Karićima dugo vremena nakon svoje izgradnje bila je centralna džamija na području džemata Blaža. Brojni su razlozi koji su utjecali da u samim Karićima, a i u okolnim mjestima do početka Drugog svjetskog rata nije ostao niti jedan musliman, pa je samim tim i džamija ostala bez džemata. Najvjerovatnije da je glavni razlog nestanka muslimanskog stanovništva epidemije kuge, ali i veliki ratovi vođeni u periodu 18. stoljeća.
Hajdar-dedo Karić
Godina i datum izgradnje džamije nikada nisu tačno utvrđeni jer o tome nema vjerodostojnog zapisa. Ipak, u haremu džamije nalazi se nekoliko nišana (nadgrobnih spomenika) koji mogu dati neke podatke o starosti džamije. Prema njima gradnju džamije možemo datirati u početak 18. stoljeća, a negdje se preciznije spominje da je to bila 1716. godina.
Sa druge strane prema narodnim predanjima, koja su se prenosila sa koljena na koljeno, džamija je izgrađena u prvom periodu osmanske vlasti i širenja islama na ovim prostorima, a za gradnju je zaslužan Hajdar- dedo Karić. Prema nekim historijskim dokazima, na ovom platou planine Zvijezde, jedan veliki dio ovog područja je bio vakuf Gazi Husrev-bega. Pisar Gazi Husrev-bega zvao se Hajdar, tako da postoji mogućnost da je upravo ta osoba napravila džamiju u Karićima.
Džamija se u prvobitnom obliku, sa nekim manjim izmjenama održala sve do proteklog rata kada je u septembru 1993. godine spaljena do temelja od strane vojske bosanskih Srba. Godine 2001. zahvaljujući brojnim donatorima džamija je obnovljena u svom autentičnom prvobitnom izgledu.
Džamija na dovištu Karići. Anadolija
Posebno važna činjenica za ovo područje je da se unazad nekoliko stotina godina tu održava tradicionalna dova u posljednjoj sedmici jula, a muslimani ovo dovište nazivaju i Malom Ajvatovicom, po uzoru na Ajvaz-dedino dovište u Pruscu. Svake godine u posljednjem vikendu mjeseca jula održava se tradicionalna Hatma dova, koja je najveće dovište Sarajevskog muftiluka i jedno od najvećih muslimanskih dovišta u Bosni i Hercegovini.
Ljekovita voda
Brojne legende i narodna vjerovanja se vežu za Hajdar–dedinu džamiju. Prema jednom od predanja, u selima koja se prostiru oko Karića, masovno je počela oboljevati stoka. Ne znajući šta će, mještani (većinom pravoslavno stanovništvo) odu do pravoslavnog sveštenika. Sveštenik ih upita da li imaju neku crkvu u svom okruženju, oni mu odgovoriše da nemaju. Dalje ih upita da li imaju ikakvu bogomolju tu. Mještani mu odgovoriše da ima jedna stara džamija u koju niko ne ide jer tu više nema muslimana. Sveštenik im reče da se pobrinu o toj džamiji i da je održavaju pa će im stoka ozdraviti. Oni tako uradiše i njihova stoka je nakon toga ozdravila.
Srbin čuvao džamiju. Anadolija
Neobjašnjiva enigma nalazi se u haremu džamije, gdje u kamenu jednog od nišana uvijek ima vode. Kada je temperatura čak i plus 40, voda je u nišanu, a predanja kažu da su to suze osobe koja je plakala za ukopanim. Vjeruje se da je voda ljekovita te vjernici u nju stavljaju kažiprst i uče dove za zdravlje.
Ratna jesen
Pravoslavna porodica Todorović iz sela Karići kod Vareša, smještenog na pitomom platou planine Zvijezde u srednjoj Bosni, decenijama je čuvala ključeve ove džamije izgrađene početkom 18. stoljeća.
Sve do septembra 1993. godine Todorovići su brinuli o džamiji koja je okružena selima sa dominantno srpskim stanovništvom. Te ratne jeseni pripadnici VRS do temelja su srušili ovu malu, drvenu džamiju i nadgrobne spomenike u njenoj blizini.
Džamiju je od uništenja pokušao sačuvati Nenad Todorović, koji srpskim vojnicima nije želio dati ključeve od ovog vjerskog objekta muslimana. Nakon prijetnji i uvreda Nenad je ubijen.
– Todorovići su održavali džamiju i držali njene ključeve. Džamiju su zapalili neki Srbi sa strane, te postoje priče da je jedan od lokalnih Srba, u namjeri da zaštiti džamiju od uništenja, u sukobu sa drugim vojnicima Srbima, bio i ubijen – pojasnio je za agenciju Anadolija imam čaršijske džamije u Varešu i glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Vareš Sadžid ef. Ramić.
