Više od 90 miliona pregleda, u svega par dana, skupio je hrvatski vlog najpoznatijeg svjetskog jutjubera Mr. Beasta.
Riječ je o videu pod naslovom ”Preživio sam sedmicu dana u napuštenom gradu”. Napušteni grad zapravo je mjesto Kupari, koje se nalazi u Opštini Župa dubrovačka, svega 10 minuta vožnje udaljeno od Dubrovnika.
Razrušeni hotelski kompleks devastiran je devedesetih te temeljito opljačkan. Kasnije se u sudbinu Kupara umiješala I politika i hrvatska birokratija.
Bilo je tu čuvanja kompleksa za podobnog investitora, političkih ideja šta napraviti i kome dati Kupare, pa do zakulisnih političko-korupcijskih radnji u kojima su učestvovali ministri u četiri različite vlade od Račana do Plenkovića, dok je cijelo to vrijeme trajala dodatna devastacija i pljačka tog prostora.
Organizovane turističke ture za razgledanje hrvatskog rugla
Na kraju svega tu je i nesposobna vlast. Kupari su se tako pokazali kao Hrvatska u malom – svojevrsni konzervirani spomenik koji govori kako uništiti ono najbolje što imamo. Video najpopularnijeg jutjubera na svijetu dokazao je da smo u tome toliko dobri da smo postali i svjetski hit.
Turisti obilaze ruglo i pitaju se šta se tamo dogodilo
No, još i prije Mr. Beasta, otkriva Vedran Mezei, turistički vodič, Kupari su otkrili turisti koji su u obilasku Dubrovnika i obližnjih krajeva često za njih pitali. Tako od prošle godine Mezei organizuje turističke ture po ovom mjestu, a strane goste, kojih nije malo, najviše zanima zbog čega je mjesto napušteno, kako je došlo do razaranja te rat na dubrovačkom području.
No, krenimo redom. Od samih početaka turističkih Kupara.
U Kuparima se razvijao turizam više od stotinu godina, a prvi investitori u ovo mjesto dolaze već krajem 19. vijeka te planiraju gradnju hotela. Češko-jugoslovenskim kapitalom osnovano je Dubrovačko kupališno i hotelsko društvo, koje u tom mjestu nakon Prvog svjetskog rata gradi hotele, a prvi je bio pansion Kupari iz 1921. godine. Turisti su u to mjesto dvadesetih godina prošlog vijeka dolazili hidroavionima.
Nekadašnja ciglana preuređena je u hotel Grand koji je otvoren prije tačno stotinu godina, 1924. godine, a već 1937. godine imao je 200 soba i 320 ležajeva. Bio je to jedan od najvećih hotela na Jadranu u to vrijeme.
Priča iz Kupara apsolutni je hit
Nakon Drugog svjetskog rata Kupari su nacionalizovani, no tadašnja Jugoslavija vraća Kupare Čehoslovacima već 1946. godine, koji 1947. primaju prve poslijeratne turiste. No, 1948. godine, nakon Titovog istorijskog ‘ne!’ Staljinu, Česima se zauvijek oduzimaju Kupari. Tada počinje druga era Kupara.
Procjenjuje se da je Jugoslavija iz svog vojnog budžeta s više od milijardu dolara finansirala izgradnju za to vrijeme elitnog hotelskog naselja Kupari. Vojnim budžetom izgrađeni su hoteli Goričina I i II s 560 kreveta, hotel Galeb s 48 kreveta, hotel Kupari s 880 kreveta te Pelegrin s 420 kreveta. Svi hoteli tada su imali sve ono najbolje što su u to vrijeme imali najbolji svjetski hoteli.
Oko milion i po noćenja u sezoni i 400 zaposlenih
Kupari su bili izolovani kompleks jer su bili prije svega bili vojno odmaralište, a oko 85 posto gostiju činili su oficiri JNA i njihove porodice koje su imali niže cijene. Ostatak su bili strani turisti. Istoriju Kupara ispisao je i izuzetno nadareni sarajevski arhitekt David Finci. Hoteli Pelegrin i Goričina spadaju u njegova najznačajnija ostvarenja pored izuzetno uspješne karijere u SAD-u.
Prije rata u Kuparima se znalo ostvarivati gotovo milion i po noćenja u sezoni, a bilo je zaposleno gotovo 400 ljudi. Osim hotela u Kuparima tu je i nekadašnja rezidencijalna zona u kojoj su svojevremeno boravili poznati državnici poput Josipa Broza Tita, Muamera Gadafija, Mihaila Gorbačova, ali i neke holivudske zvijezde kao što su Elizabet Tejlor i Ričard Barton.
“Tamo se nalaze dvije vile, također djela Davida Fincija s kraja 60-ih, ispod kojih su 80 metara dugi tuneli gdje je u doba hladnog rata bila smještena dvorana za sastanke, sklonište i vinski podrum. Taj dio danas pripada MORH-u pa nažalost nije otvoren za javnost”, kaže za Index turistički vodič Mezei o prošlosti tog kraja.
Kameni blokovi iz Kupara su odvoženi godinama
No, vrijeme je za Kupare stalo 1991. godine, kada je mjesto uništeno i opljačkano i do danas nije obnovljeno. Najvredniji dio inventara prebacivan je na brodove, a pljačka je trajala danima.
Od 1992. godine, Hrvatska vojska bila je u Kuparima sve do 2000. godine, a nakon toga kreće ona klasična hrvatska priča. U Račanovoj vladi prevladavala je ideja kako bi Kupare trebalo pretvoriti u kongresni centar te se Kupare čuvalo za “buduća vremena”.
U Sanaderovo doba Kupari su se čuvali za hotelijere sklone HDZ-u koji su u okolini Dubrovnika i u samom gradu već privatizovali i obnovili nekoliko hotela. Za cijelo to vrijeme u Kuparima se događala druga devastacija, odnosno pljačka onog što je u Kuparima (pre)ostalo. Kao i apsolutna nebriga vlasti.
Na primjer, u nekoliko godina nestale su gotovo sve kamene ploče koje su vodile do ulaza u kuparski hotel Pelegrin. Kamen se tukao i odvozio danima i to ne samo s tog stubišta. O nivou nebrige i uništavanja najbolje dokazuje slučaj vaterpolo kluba Jug, ponosa Dubrovnika.
Na primjer, osvajanje evropske krune vaterpolo kluba Jug iz 1980. godine jedan od najvažnijih događaja u istoriji sportskog Dubrovnika. Finalni turnir te se godine odigravao u Kuparima, a na njemu su se uz Jug našli Spandau 04, Ethnikos i branitelj naslova Vasas.
Bazen na kojem je igrao VK Jug obnovljen je 2003, a zadnja utakmica je odigrana 2005. godine.
Jug je uvijek svoje najbitnije utakmice osamdesetih godina odigravao upravo u Kuparima. Nakon rata i devastacije Kupara, Jug se vratio “za stalno” u svoj Gruž igrajući “pod balonom”.
No, Kuparima se kratko vratio 2003. godine kada se obnavljao bazen u Gružu. U razrušenim Kuparima obnovljen je tako bazen, a vaterpolo klub Jug ondje je igrao sve do 2005. godine i konačnog dovršetka bazena u Gružu.
I taj dio, odnosno bazen, može se vidjeti na YouTube uratku Mr. Beasta, odnosno može se vidjeti koliko je od tada pa do danas uništen. Uprkos činjenici što su u dubrovačkom kraju čak tri kluba, i to VK Cavtat, VK Gusar i VK Bellevue, prisiljeni igrati sve svoje utakmice, odnosno dijeliti jedini aktivni bazen, onaj u Gružu!?
Milanović za Kupare optužio bivše vlade
Za vrijeme premijera Milanovića činilo se kako su se stvari napokon pomaknule s mrtve tačke. Prije tačno deset godina vlada Zorana Milanovića raspisala je javni poziv za dostavu obvezujućih ponuda za realizaciju turističkog razvojnog projekta Kupari kod Dubrovnika, čija je ukupna investicija procijenjena na najmanje 100 miliona evra.
Rok za izvedbu bio je 48 mjeseci nakon dobivanja svih dozvola za građenje. Cilj je bila izgradnja hotela s četiri i pet zvjezdica s 1500 kreveta.
“Trebalo je obaviti složen pravni i administrativni posao. To prethodne vlade nisu htjele, znale ili im se nije dalo napraviti”, rekao je Milanović o Kuparima.
Interes za Kupare iskazalo je šest investitora i to Karisma Hotels Adriatic-KHA (konzorcij Agrokora, svjetskog touroperatora TUI i meksičkog lanca Karisma International), Valamar poslovni razvoj (iz grupacije Valamar), turska Rixos grupa, Braniteljska zadruga Mir iz Mlina kod Dubrovnika, Avenue Grupa iz Moskve te kompanija Titan nekretnine s ruskim kapitalom.
No, otvaranje ponuda 2015. godine pokazalo je da Kupare želi kupiti samo vlasnik IGH Sergej Gljadelkin koji je stajao iz Avenue Grupe. Osnovana je kompanija Kupari Luxury Hotels d.o.o. (KLH) na čijem čelu je bio danas već bivši Plenkovićev ministar prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Ivan Paladina.
U šest godina, koliko je Paladina bio na čelu te kompanije, u Kuparima se nije položio ni kamen-temeljac. Iz godine u godinu obećavan je početak gradnje i obnove Kupara, no stvar se nije micala s mjesta. Posljednji datum bio je 2018. godine kada je trebala započeti obnova i gradnja u saradnji s tada izabranim glavnim projektantom – studijem 3LHD.
Za Kupare još par godina administracije
No, kako se IGH našao u problemima, Gljadelkin se riješio Kupara, a novi vlasnik KLH početkom 2022. godine postala je singapurska HPL Grupa. U maju prošle godine sklopljen je Aneks II. Ugovora o realizaciji projekta Kupari, kojim je investitoru iz Singapura omogućeno izmještanje vodotoka bujičnog kanala Taranta.
Naime, to je bio glavni uslov za dobijanje dozvole za gradnju izmjena Urbanističkog plana uređenja koji je investitor tražio po preuzimanju Kupara.
Investitoru je tada dan rok od godine dana od donošenja Urbanističkog plana uređenja za ishođenje građevinske dozvole, a po ishođenju građevinske dozvole investitor ima rok od 48 mjeseci za realizaciju samog projekta.
Investitor je imao i problema s Paladinom koji se nije htio tek tako odreći svojih deset posto vlasništva te koji je svoj udio nastojao naplatiti putem sudova, ali mu to nije uspjelo. Procijenjena vrijednost vještaka na suđenju njegovog udjela iznosila je oko pet miliona kuna, a Paladina je tražio 67,5 miliona. Dok se Kupari ne obnove, postali su atrakcija za turiste. To je prepoznao i turistički vodič Mezei.
Turisti se čude i razgledavaju ruševine Kupara
“Vjerojatno mi nikad ne bi palo na pamet organizirati vođene ture u Kuparima da me na tu ideju nisu potaknuli turisti koje sam prethodnih godina vodio kroz mjesto Mlini, također u Župi dubrovačkoj. Gotovo da nije bilo ture u kojoj me netko od gostiju ne bi pitao za Kupare. Zanimalo ih je zbog čega je mjesto napušteno, kako je došlo do razaranja, a htjeli su čuti i detalje o ratu na dubrovačkom području”, prepričava Mezei koji je prošle godine krenuo s programom pod nazivom Kupari – od turističkog naselja do ratne zone.
Kako kaže, interes je velik, a imao je priliku voditi goste iz svih krajeva svijeta. Između ostalog, tu su bili, ističe Mezei, i učesnici međunarodnog kongresa arhitekata pa su ih posebno zanimale faze i stilovi gradnje ovog turističkog naselja.
“Tura koju vodim u Kuparima ne odnosi se samo na Domovinski rat i devastaciju tijekom i poslije ratnih događanja, već seže još od doba antike kada se ovdje, zbog izuzetno povoljnih uvjeta, počelo s proizvodnjom građevinskog materijala po kojoj je mjesto i dobilo ime. Naime, dubrovačka riječ za crijep jest kupa pa ime Kupari odražava stoljetnu tradiciju proizvodnje crijepa”, ističe turistički vodič Mezei.
Kako kaže na kraju, nada se da je početak obnove Kupara, nakon svega, vrlo blizu što bi svakako bila dobra vijest, no isto tako i upozorava.
“A kad bi do toga uistinu došlo, mišljenja sam da je prethodno potrebno izgraditi primjerenu prometnu infrastrukturu jer postojeća ne zadovoljava ni današnje potrebe”, kaže Mezei, prenosi Index.
