Vraćali smo se s treninga i začuli plač. Zastali i pomislili smo da je pas ili mačka i da ih je netko bacio. Prijatelj je nakon toga skupio hrabrosti i pogledao u kantu. U krpi je bila zamotana beba s krvavom glavom – priča za 24sata M. J., dječak koji je u ponedjeljak navečer pronašao tek rođenog dječačića u košu za smeće u Zaprešiću.
Dva tinejdžera vraćala su se kući s treninga. Čuli su plač. Odmah su pozvali Hitnu pomoć. U košu punom smeća bio je tek rođeni dječačić… Šokirani dječak kaže kako nije mogao vjerovati da je neko tu ostavio bebu te je odmah nazvao hitne službe.
Došla hitna
– Zaustavili smo jednog čovjeka, koji nas je odbio, rekao je da to njega ne zanima, da to nije njegov posao te je nakon toga prošao drugi prolaznik koji je stalno bio tu uz nas dok nije došla policija i Hitna. Kad je prijatelj rekao da je beba unutra bio sam u šoku, nisam mogao niti pogledati, odmah sam nazvao 112. Gospođa koja se javila nas je pitala ako se usudimo izvaditi bebu, mi smo rekli ne kako joj još veću štetu ne bismo napravili. Beba je bila unutra dok nije došla hitna, onda su oni skinuli cijelu kantu izvadili je i odveli – priča dječak.
Laknulo mu je kada je čuo da je beba živa i zdrava.
– Moja majka se brinula jer me zvala u to vrijeme, rekao sam joj da sam s policijom, nije znala što se događa, ispričao sam joj kada sam došao u kući, bila je u šoku kao i svi. Teže sam zaspao nego inače, ali uspio sam. Prolaznike koje smo zaustavili su bili u šoku, nisu znali što napraviti. Svaki dan prolazim tu kako se vraćam s treninga. Kada pogledam u tu kantu, vraćaju mi se slike te situacije – ispričao je.
Prava je sreća da su ti dečki naišli jer je stanje novorođenčeta bilo takvo da bi 15-ak minuta kasnije vjerojatno bilo mrtvo. Ljekar ispostave Doma zdravlja u Zaprešiću, dr. Borna Pribanić, koji je stigao na teren s tehničarom i vozačem, kazao je da je beba već bila pothlađena.
– Oko 23.15 primili smo poziv naše dojavne službe da su u Ulici Antuna Mihanovića očevici našli dijete krvave glave. Kad smo krenuli, nismo znali da je riječ o bebi. Odmah smo krenuli i već za dvije minute, budući da nam je to u blizini, bili smo na mjestu događaja. U transportu su nam javili da je riječ o bebi u košu za smeće. Bio je dubok, pun opušaka i plastičnih boca, pa smo se bojali, jer pupkovina nije bila sterilno podvezana, da beba ne uđe u sepsu, no, nasreću, nije. Bilo je napeto, no koordiniranim djelovanjem sve smo uspjeli odraditi. Beba je imala tragove krvi po sebi, netačno se prenosilo da je povrijđena. Nije, to su bili tragovi sasušene krvi od pupkovine i neurednog porođaja. To smo očistili sterilnim gazama i fiziološkom otopinom, a kolege u KB-u Sveti Duh dalje su sve preuzeli – opisao je dr. Pribanić. Nakon dolaska zatekli su očevice koji su i pozvali Hitnu pomoć.
Cijela kanta
– To su bila djeca od 15-16 godina. Vraćali su se s treninga te su začuli plač i u kanti vidjeli bebu. Nisu ništa dirali. Pokazali su nam kantu, a mi smo samo čuli povremeni plač, pogledali smo unutra i vidjeli novorođenče, za koje smo procijenili da je rođeno prije maksimalno 30 minuta. Da je prošlo još 15 minuta, ne bi preživjelo. Skinuli smo cijelu kantu sa stalka kako bismo ga uspjeli izvaditi. Novorođenče nije bilo umotano u deku nego u neku maramu, koja je bila poput one krpe za poliranje auta. Beba nije bila utopljena, bila je sivih ekstremiteta, ružičastog trupa, povremeno je plakala, imala je oskudne pokrete tijela. Odmah smo pristupili procjeni vitalnih parametara i pothlađenosti, to nam je bilo primarno jer je dijete disalo – rekao je dr. Pribani,pišu Vijesti
Iz zagrebačke policije potvrdili su pronalazak novorođenčeta u košu za smeće te dodali da utvrđuju sve okolnosti.
– Zagrebačka policija nastavlja kriminalističko istraživanje vezano uz događaj. Budući da se radi o novorođenčetu, koje pripada ranjivoj grupi s obzirom na svoju dob, policija sumnja na počinjenje krivičnog djela teškog ubojstva u pokušaju – kazali su. Svi građani koji misle da bi mogli imati bilo kakve informacije vezano za navedeni događaj mogu im se obratiti s punim povjerenjem, poručili su.
