Međutim, Mohamad Elmasry, profesor na programu medijskih studija na Institutu za postdiplomske studije u Dohi, smatra da administracija Joea Bidena “pokušava sakriti svoje saučesništvo u genocidu” i pomogne Kamali Harris da pobijedi na izborima.
Blinken i Austin su u pismu tražili od Izraela da dozvoli esencijalnu humanitarnu pomoć u Gazi. Izraelu je dat rok od 30 dana da se pridržava američkog zakona, te se navodi da bi SAD mogle zaustaviti transfer oružja toj zemlji ako se ne preduzmu te mjere.Međutim, Elmasry u svojoj analizi za Al Jazeeru ističe da je tokom protekle godine Izrael uglavnom ignorisao američke pozive, te da Washington nije preduzimao značajne mjere kao odgovor.
“Šta onda mislimo o američkom pismu, koje je procurilo u medije ubrzo nakon što je uručeno Gallantu i Dermeru?”, pita on.
“Generalski plan”
“Nemoguće je ne pročitati ovo pismo s cinizmom”, piše Elmasry.
On ističe da je ono napisano nakon objave “Generalskog plana“, čiji je autor bivši izraelski savjetnik za nacionalnu sigurnost Giora Eiland, koji poziva Izrael da blokira svu pomoć sjevernoj Gazi, izgladnjuje sve ljude tamo i etnički očisti teritoriju.
“Proteklih dana postalo je jasno da je ovaj “Generalski plan” već donesen i da funkcioniše kako je predviđeno”, navodi Elmasry, ističući da tokom prve dvije sedmice oktobra u suštini nikakva pomoć nije isporučena stotinama hiljada Palestinaca pod izraelskom opsadom u sjevernoj Gazi.
On također navodi da je objavljivanje plana bilo neugodno za američku administraciju koja je više puta pozivala Izrael da se pridržava međunarodnog prava.
“Pokušaj da se pridobiju glasači”
Međutim, Elmasry navodi da postoje i drugi, uvjerljiviji razlozi da se ovo pismo gleda sa dozom cinizma.
Naime, objavljeno je uoči američkih izbora, a administracija predsjednika Joea Bidena očajnički želi da potpredsjednica Kamala Harris pobijedi svog republikanskog rivala, bivšeg predsjednika Donalda Trumpa.
Ankete pokazuju da je tijesna utrka između dvoje kandidata, te da je “nekoliko miliona glasova Arapa i Amerikanaca muslimana, propalestinskih univerzitetskih studenata i drugih koji žele okončanje izraelskog kršenja međunarodnog prava, posebno u saveznim državama koje su odlučujuće, vrijednije trenutnoj administraciji od ikada prije”.
“Čitano iz ove perspektive, čini se da je pismo posljednji pokušaj spašavanja izbora. Harris sada možda žali zbog njenog javnog osuđivanja propalestinskih Amerikanaca, kao i zbog odluke da se palestinskom govorniku ne dozvoli da zauzme glavnu binu Demokratske nacionalne konvencije u augustu. Posljednjih dana, demokratska predsjednička kandidatkinja naporno radi na udvaranju arapskim i muslimanskim američkim biračima. Pismo Blinkena i Austina, za koje je administracija morala znati da će procuriti u javnost, je još jedan pokušaj da se pridobiju glasači”, smatra on.
“Zaštita od optužbi za genocid”
Elmasry navodi da bi se Blinkenovo i Austinovo pismo također moglo tumačiti kao “pokušaj Bidenove administracije da pokrije sopstvena leđa i pokuša se zaštititi od navoda o saučesništvu u genocidu”.
“Naravno, administracija nastavlja da finansira genocid u Izraelu i daje mu diplomatsko pokriće, ali sada, ako ikada bude morala da opravda svoje ponašanje, može ukazati na ovo pismo i reći da je Izraelu dala barem ozbiljnu opomenu”, piše on.
Međutim, ističe da bi se pismo na kraju moglo pokazati kao strateška greška jer, “poput mnogih prethodnih opomena Bidena Izraelu, više liči na priznanje tekućih izraelskih ratnih zločina nego na istinsko upozorenje”.
Na primjer, u svom pismu Gallantu i Dermeru, Blinken i Austin nalažu Izraelu da ukine “naredbe o evakuaciji kada nema operativne potrebe”.
Elmasry ovo vidi kao američko priznanje da Izrael nasilno raseljava Palestince, što je težak ratni zločin. Od početka rata, grupe za ljudska prava su dokumentovale brojne slučajeve nasilnog raseljavanja.
“Ako SAD znaju da Izrael čini zločine, onda ne mogu opravdati svoju stalnu podršku i umiješanost u izraelski rat, što dovodi do pitanja: Koliko oni znaju o očiglednoj politici Izraela da izgladnjuje stanovništvo Gaze?”, navodi on.
“Nezamislivo je da SAD znaju manje o izraelskoj politici izgladnjivanja od naučnika, humanitarnih grupa, međunarodnih organizacija i drugih stručnjaka koji o njima pišu više od godinu dana. Osim toga, sami izraelski lideri su priznali i ponosno promovisali takvu politiku mnogo puta”, dodaje.
Kao primjer navodi izjave Gallanta 8. oktobra 2023., kada je on javno priznao da je naredio “potpunu opsadu” pojasa Gaze.
“Neće biti struje, hrane, goriva. Sve je zatvoreno. Mi se borimo protiv ljudskih životinja i ponašamo se u skladu s tim”, rekao je on tada.
Nekoliko sedmica kasnije, u novembru, Eiland, spomenuti autor “Generalskog plana”, tvrdio je da izraelski rat treba voditi protiv “cijelog stanovništva Gaze” i da bi izraelska vojska trebala težiti stvaranju “humanitarne katastrofe”, uključujući glad i “teške epidemije“. To bi, tvrdio je on, “približilo pobjedu”.
Eiland je također naglasio da bi izraelska vojska trebala težiti ne samo “ubijanju više Hamasovih boraca”, već i nanošenju “nepovratne štete njihovim porodicama“, kao i “direktorima bolnica i direktorima škola“.
“Od samog početka ovog “rata”, dakle, Bidenovoj administraciji je trebalo biti očigledno da Izrael koristi hranu kao oružje protiv stanovništva Gaze”, navodi Elmasry, te objašnjava da to znači da, skoro od prvog dana, i međunarodno pravo i američki zakon zahtijevaju od SAD-a da povuku pomoć Izraelu.
“U ovom kontekstu, Blinken i Austin koji su poslali pismo upozorenja izraelskoj vladi nakon godinu dana genocida izgleda tragično apsurdno”, piše on.
Elmasry iznosi pretpostavku da bi američka vlada nesumnjivo poricala da je znala za bilo kakav program prisilnog izgladnjivanja i ukazala na svoje prošle izjave o neupućenosti u to. Međutim, nedavni izvještaj istraživačke novinske kuće ProPublica komplikuje stvari za SAD.
Prije tri sedmice, ProPublica je otkrila da je Blinken znao i ignorisao izvještaj američke vlade u kojem je utvrđeno da Izrael blokira bitnu američku humanitarnu pomoć Gazi.
Stoga Elmasry zaključuje da je Blinken bio neiskren kada je u maju rekao Kongresu da američka vlada “trenutno ne procjenjuje da izraelska vlada zabranjuje ili na drugi način ograničava transport ili isporuku američke humanitarne pomoći”.
Odvraćanje pažnje
Elmasry također smatra da pismo upućeno Gallantu i Dermeru naglašava napore SAD-a da odvrate pažnju od drugih, još ozbiljnijih izraelskih kršenja prava.
Tokom cijelog rata u Gazi, SAD su govorile o neophodnosti isporuke humanitarne pomoći civilnom stanovništvu. Tokom pregovora o prekidu vatre, SAD su često naglašavale pitanje humanitarne pomoći.
“Ali ovaj naglasak očigledno nije bio iz brige za dobrobit Palestinaca. Umjesto toga, ovo je trebalo odvratiti od namjernog izraelskog bombardiranja djece, žena i drugih civila. Ovi ratni zločini su teži, bolje dokumentovani i, budući da SAD isporučuju Izraelu većinu svog oružja, veća je vjerovatnoća da će SAD izložiti direktnom riziku od saučesništva u genocidu”, piše on.
Navodi da su SAD, uprkos tome što su svjesni ciljanih napada na civile, nastavile da isporučuju Izraelu milijarde dolara oružja, uključujući bombe od 900 kg koje se koriste za devastiranje čitavih naselja,piše N1
Stoga Elmasry zaključuje da je američki naglasak na humanitarnoj pomoći “strateški izbor” koji dozvoljava SAD-u da se prikaže kao da preduzima akciju, a da zapravo ne insistira na prekidu rata. Naime, kritički fokus na izraelsku kampanju ilegalnog bombardiranja zahtijevao bi preispitivanje američke podrške.
“Na kraju, historija će zabilježiti da je Izrael počinio genocid u Gazi, sa SAD-om saučesnikom u tome. Nijedno snažno sročeno pismo ili drugi performativni gest ne može promijeniti tu mračnu stvarnost”, smatra Elmasry.
