Novine Haaretz navele su da je Turska pretvorila Siriju u svoj protektorat nakon pada režima svrgnutog sirijskog predsjednika Bashara al-Assada te da nastoji od nje napraviti područje starteškog utjecaja, što znači zatvaranje sirijskog zračnog prostora za Izrael, ako Turska preuzme kontrolu nad njim umjesto Rusije.
U članku koji je napisao Zvi Bar’el objašnjeno je da bi historijski poziv vođe PKK-a Abdullaha Ocalana da njegova organizacija ostavi oružje i da se raspusti mogao biti početak dramatične promjene u ravnoteži snaga u Siriji i utjecati na regionalni položaj Turske te ubrzati povlačenje američkih snaga sa sirijske teritorije, što bi predstavljalo izazov za izraelsko prisustvo na jugu Sirije.
Iako ovo nije prvi put da je Ocalan odgovorio na tursku inicijativu za otvaranje pregovora i pokretanje historijskog procesa pomirenja između Turske i separatističke organizacije, ovaj put je poziv bio radikalniji jer zahtijeva da organizacija ostavi oružje i prestane postojati.
Međutim, odluka koju je rukovodstvo organizacije donijelo u subotu da djelimično sprovede u djelo poziv Ocalana i proglasi prekid vatre nije dovoljna da pokaže spremnost za raspuštanje organzacije koja je aktivna više od četiri decenije niti ukazuje na razoružanje – prema navodima u novinama – ali je nužan prvi korak ka ulasku u političke pregovore pune prepreka, za koje je neizvjesno hoće li biti uspješni.
Interes za Kurde i Tursku
Nema sumnje u to da bi okončanje ovog dugotrajnog sukoba, koji je doveo do pogibije više od 40.000 ljudi, bilo u interesu i Kurda i Turske pod predsjedavanjem Recepa Tayyipa Erdogana. Regionalna dešavanja od 7. oktobra 2023. godine ukazala su na potrebu da se postigne dogovor između ove dvije strane te veće izglede za uspjeh u tome.
Zaista, Turska, koja se brzo pozicionirala kao zaštitnik Sirije nakon pada Al-Assada, vidi svoju ulogu, ne samo kao ključnog partnera u velikom projektu obnove Sirije, već predsjednik Erdogan vjeruje da je njegov južni susjed neodvojivi dio njegovog strateškog utjecaja u regiji nakon povlačenja Irana.
Međutim, prema navodima u novinama, ostvarenje diplomatskih i vojnih dobitaka u Siriji zahtijeva od Turske da pomogne novom sirijskom predsjedniku Ahmedu al-Shara’au da uspostavi jedinstvenu državu s nacionalnom vojskom koja će zamijeniti desetke milicija koje još uvijek djeluju u zemlji, posebno Sirijske demokratske snage na sjeveru i druzijske snage na jugu, jer prijete procesu političke i vojne integracije.
U oba područja, navode novine, postoje i strane snage – turske na sjeveru i izraelske u nekoliko područja na jugu – što znači da Turska mora povući svoje snage iz Sirije kako se ne bi smatrala okupatorskom državom, a istovremeno mora spriječiti svaku mogućnost uspostavljanja nezavisne kurdske države koja bi mogla nastaviti svoju oružanu borbu protiv nje.
Iako su kurdske snage najavile svoju spremnost za integraciju u sirijsku vojsku, Al-Shara’a se protivi načinu na koji žele to, zbog čega Turska neće povući svoje snage dok se ne postigne rješenje za kurdske snage. Ovdje leži veliki značaj pomirenja između Turske i Kurdistanske radničke stranke (PKK).
Teška situacija za Izrael
Ako to pomirenje uspije, doprinijet će razbijanju složene mreže odnosa između sirijskog režima i Kurda u Siriji. Ostaje da se vidi kako će to utjecati, ako se provede, na sukob između Turske i kurdskih snaga u Siriji, pogotovo jer je vođa tih snaga Mazloum Abdi izjavio da ne postoji veza između Ocalanovog poziva i odluke PKK-a i ponašanja njegovih snaga te da odluka PKK-a njega ne obavezuje.
Međutim, kurdske snage u Siriji vojno i financijski ovise o američkoj podršci i prisustvu 2.000 američkih vojnika i trenera u sjevernoj Siriji, a nije isključeno da će američki predsjednik Donald Trump, koji je 2019. godine pokušao povući svoje snage iz Sirije, uvjeren da njegov prijatelj Erdogan može zamijeniti Kurde u borbi protiv Islamske države, okončati američko prisustvo u toj zemlji.
Kao rezultat toga, Kurdi će se naći u vojnom sukobu s Turskom i Sirijom bez američke podrške, dok turska vodi proces pomirenja s PKK-om, koji bi kasnije mogao razoružati svoje snage.
Prema ovom scenariju koji promovira Turska, sirijski Kurdi neće imati prostora za vojno ili diplomatsko manevriranje te će biti primorani prihvatiti naređenja Al-Shara’a, koja su u stvari naređenja Erdogana – prema novinama – i pristati na sirijsku vladavinu u svim kurdskim oblastima, što će omogućiti Turskoj da se povuče iz Sirije.
Na osnovu toga, Izrael će se suočiti s novom situacijom u kojoj je jedina strana okupatorska sila u Siriji te će se morati suočiti s turskim i sirijskim pritiscima, ali i pritiscima američke administracije, koja bi mogla lako dati Erdoganu titulu „vlasnika“ Sirije u ime Sjedinjenih Američkih Država.
