Najava primirja u Ukrajini izazvala je brojne reakcije i pitanja javnosti posebno jer Vladimir Putin nije bio spreman da uradi istu stvar 2022. godine kada je sličan prijedlog uputio generalni sekretar UN-a Antonia Gitereš (Guterres).
Otvorene poruke Vašingtona
Ovaj potez koji je Moskva sada napravila može se tumačiti kao odgovor na sve otvorenije poruke iz Vašingtona jer je američki predsjednik Donald Tramp (Trump) upozorio da će Sjedinjene Američke Države “odustati od posredovanja” ako bilo koja strana učini pregovore preteškim. Sličnu poruku prenio je i državni sekretar Marko Rubijo (Marco Rubio), poručivši da će SAD “napustiti pregovarački stol” ako ne dođe do pomaka u roku od nekoliko dana.
Ponudom naizgled dobre volje, Moskva sada želi sebe predstaviti kao stranu koja “nudi mir”, a ne kao agresora koji više od decenije pokušava vojno podčiniti Ukrajinu.
No, ukrajinska strana ostaje krajnje oprezna. Predsjednik Volodimir Zelenski izjavio je da će Ukrajina “postupati u skladu s onim što Rusija stvarno uradi”, ali je istakao da ruski napadi na više frontova i dalje traju.
– Zato ne možemo vjerovati riječima koje dolaze iz Moskve – poručio je.
Sumnje Kijeva nisu bez osnova. Ovo nije prvi put da Putin najavljuje privremeni prekid vatre. U januaru 2023. godine, Kremlj je najavio “praznično primirje”, koje se u praksi nikada nije ostvarilo. Artiljerijska paljba nije prestajala, a ruske snage su nastavile s napredovanjem, naročito u tada ključnom gradu Bahmutu, koji je kasnije pao u ruske ruke, potpuno razoren.
Razlika u kontekstu između 2022. i 2025. godine je očita. Prije tri godine, međunarodna zajednica je pokušavala da zaustavi rat dok je još bio u ranoj, eskaliranoj fazi. Danas, nakon tri godine brutalnog rata punog zločina, milioni Ukrajinaca i dalje trpe, a politička klima se promijenila – pogotovo u SAD-u.
Diplomatski manevar
S obzirom na to da Trampova administracija sve manje pokazuje interes za nastavak aktivne podrške Ukrajini, Putin pokušava iskoristiti trenutak. Ako Rusija ponudi primirje, čak i privremeno i uslovno, može pokušati okrenuti narativ: ako Kijev odbije, Kremlj će to koristiti kao argument da “Ukrajina ne želi mir”, pogotovo ako Bijela kuća bude naklonjena takvoj interpretaciji.
Zato ovaj potez treba čitati prvenstveno kao diplomatski i medijski manevar, a ne kao stvarnu promjenu ruske vojne strategije. Sve dok artiljerija ne utihne i vojne operacije ne prestanu, teško je govoriti o iskrenim namjerama. Ukrajina to zna, i zato njene trupe neće olako položiti oružje.
