Optuženo je dvoje Nijemaca: Jozef Štoker, 63-godišnji katolički sveštenik, koji je ekskomuniciran, i njegova 55-godišnja pomoćnica i ljubavnica Magdalena Koler.
Njihovi sljedbenici su ih oslovljavali sa “Sveta Majka” i “Sveti otac”, a zajedno su vodili sektu “Međunarodno porodično društvo za unaprijeđenje mira”. Veoma rano su upali u oči kao ekstremni katolici, koji su sebe tukli štapom i kanapom, vjerujući da će tako doprinijeti spasenju drugih ljudi.
Upoznali su se poslije rata. Koler je u Štokeru prepoznala “duševnog vođu” i od tada ga prati na putovanjima po Bliskom istoku. Zajedno su upoznali kaluđericu Stelu, koja navodno lično prima poruke od Isusa Hrista, koje je zabilježila na 18.000 stranica. Ova trojka je 50-tih godina prošlog vijeka putovala po zemljama njemačkog govornog područja, predviđala skorašnji smak svijeta i sakupljala novac za “Nojevu barku”.
Ubrzo su okupili sljedbenike, koji su im čak povjeravali svoju djecu na “vaspitavanje” u domu u Zingenu, na jugu Njemačke, na granici sa Švajcarskom.
Kada je apokalipsa izostala i kada je otkriveno da su donacije iskoristili za zemaljska zadovoljstva, kao što je “mercedes 300”, za parom je 1958. raspisana međunarodna potjernica. Sklonili su se kod Jozefa Haslera, oca buduće žrtve. Živjeli su izolovano, ali bogato. Preostali članovi sekte predali su navodnim “vođama novog doba” privatni život i nezavisnost, platu i ušteđevinu. Neposlušnost je strogo kažnjavana, a sve se završilo krvavim zločinom.
Od 1965. Štoker i Koler su stanovali u kolibi u Ringvilu, koju su kupile pristalice “porodične zajednice” . Tamo su počev od aprila 1966. prevaspitavali kćerku Jozefa Haslera Bernadet, zbog “nemorlanog” ponašanja u dječjem domu u Zingenu. Visprenoj 17-godišnjakinji zabranili su da se druži s drugom djecom i da svira violinu. Primoravali su je da ispusuje stotine stranica, na kojima je priznavala navodne grijehe i optuživala sama sebe zato što je u kontaktu s đavolom. S detinjom tvrdoglavošću Bernadet je pisala: “Volim đavola. On je lijep. Posjećuje me svake noći. Mnogo je bolji od Boga”.
Štoker i Koler su okrenuli sljedbenike protiv “đavolje kurve”. Četrnaestog maja 1966. četvoro njih je posjetilo “svete roditelje”, da bi poslije večere poslali Bernadet u svoju sobu.
Ono što se potom dogodilo većina medija je opisala u blažoj formi zato što je riječ o “bestijalnom činu, kakav nam je poznat samo iz opisa o sadizmu u koncentracionim logorima”.
Štoker, Koler i četvoro sljedbenika naizmjenično su udarali bespomoćnu djevojku štapovima, plastičnom cijevi i bičem. Dok su je mučitelji besomučno tukli, prizivajući Isusa, Mariju i Svetog Duha i uzvikujući “Beži, satano!”, Bernadet je apatično cvilela.
Poslije torture očistili su je od krvi i izmeta i odnijeli u krevet, gdje je tokom noći izdahnula.
Slučaj je otkriven nakon što je Jozef Hasler poslije nasilne smrti kćerke napustio sektu i sve ispričao policiji.
Tri godine kasnije, par se našao pred sudom u Cirihu. Vještačenje je pokazalo da se potkožno tkivo djevojke istopilo pod snažnim udarcima, što je dovelo do smrti masnom embolijom pluća. Ljekar sudske medicine je izjavio da “još nikada nije vidio takve posljedice zlostavljanja”.
Ni Štoker i Kolerova nisu se pokajali, tvrdeći da se ne osjećaju odgovornim pred Bogom. Osuđeni su na po deset godina zatvora i 15 godina protjerivanja iz zemlje, a njihovi saučesnici na zatvorske kazne od tri i po godine.
