Amman – Slika čuvenog Starog mosta u Mostaru povrh je polica iznad Nadije Bushnaq, bivše senatorice i društvene aktivistice.
Bosanskohercegovačka znamenitost podsjetnik je na naslijeđe njene porodice, navodi se u tekstu objavljenom u The Jordan Timesu.
Sjedeći u njenoj omiljenoj stolici u njenom domu u Ammanu, Bushnaq se prisjeća dana s početka 1950-ih, kad bi se njena majka i tetke okupile da prave pitu: tradicionalno bosansko jelo napravljeno od slojeva tijesta, jufki, napunjenih špinatom, sirom ili mesom, jela u kojem i do danas uživa s porodicom.
“Moja mama i tetke međusobno bi razgovarale na bosanskom jeziku; mogla sam razumjeti sve što bi rekle, ali kako je vrijeme prolazilo i kako su se porodice raselile, jezik je izblijedio, a sada se sjećam samo nekoliko riječi koje je moja majka uvijek ponavljala”, kaže Nadia.
Prezime “Bushnaq” izvedeno je od “Bošnjak” – termina koji se posebno odnosi na bosanske muslimane. Većina Bosanaca koji su emigrirali na Bliski istok (iako svi oni ne dolaze iz iste porodice) prisvojila je to prezime, koje je u osnovi jedina veza koji neki imaju sa svojim bosanskohercegovačkim korijenima.
Održavanje naslijeđa
“Naše porodice veoma su se trudile da održe našu bosansku kulturu i naslijeđe; vjenčanja izvan zajednice nisu bila uobičajena i u stara vremena neki muškarci čak su putovali u Bosnu kako bi izabrali suprugu i vratili se u Palestinu s novim nevjestama”, kaže Bushnaq.
“Imali su veoma dobre odnose sa zajednicom, ali su i dalje osjećali potrebu da zaštite svoj identitet. Te čvrste porodične veze jedini su razlog zašto su Bushnaqi uspjeli prenijeti potomcima neke aspekte svog bosanskohercegovačkog identiteta unazad pet generacija”, pojasnila je dodatno.
Krajem 19. stoljeća Bošnjaci su se brinuli zbog nestabilne situacije u njihovoj zemlji. Kao muslimani, osjećali su se nesigurno kad se povuklo Osmansko Carstvo i kad je Austro-Ugarska okupacijom zauzela njihovu zemlju. Bojeći se budućnosti u kojoj će muslimani biti loše tretirani i zlostavljani, gotovo 100 porodica odlučilo je preseliti na Bliski istok, brzo prodajući svu svoju imovinu za bilo kakav novac koji su mogli dobiti. Nadijini djed i nana bili su dio grupe od gotovo 50 bosanskohercegovačkih porodica koje su se u konačnici nastanile u Cezariji, na palestinskoj obali na Sredozemnom moru.
Godine 2007. njen nećak, Hussein Bushnaq, organizirao je porodično okupljanje u Sarajevu za više od 70 članova porodice, koji su u bosanskohercegovačku prijestonicu doputovali iz cijelog svijeta kako bi krenuli na historijsko putovanje po cijeloj zemlji, gdje su više saznali o svojoj historiji i gdje su se prvi put sastali sa svojim dalekim rođacima.
Porodična historija
“Nisam čak ni znao mnogo o svojoj porodičnoj historiji dok nisam počeo istraživati prije dvije godine”, rekao je Hussein na predavanju koje je održao tokom tog porodičnog putovanja u Bosnu i Hercegovinu, u koje je The Jordan Times imao uvid.
“Prikupljao sam svaku informaciju koju sam mogao prikupiti u ono malo vremena što sam imao.”
Pred njim nije bio lagan zadatak o otkrivanju porodične historije.
“Ne postoji knjiga u javnoj biblioteci nazvana Historija Bošnjaka u arapskom svijetu jer je niko nikad nije napisao.”
Danas se Bushnaqi u Jordanu osjećaju potpuno integriranima u društvo. Njihov izgled i evropski ten vjerovatno su jedine očite razlike koje su se prenosile s generacije na generaciju, prenosi balkans.aljazeera.
“Ovo je primjer koji pokazuje da je Jordan mjesto miješanja različitih etničkih grupa i kultura koje danas zajednički žive u harmoniji”, kaže Nadia.
“No, raznolika priroda Jordana olakšava nekim manjinama da budu nezapažene. Na nama je, međutim, da priznamo i dokumentiramo raznolikost društva u kojem živimo”, dodala je.
Nadia Bushnaq ponosna je Jordanka i predani borac za ravnopravnost, koja je služila zemlji gotovo 40 godina. Bila je senatorica, jedna od prvih žena koja se kandidirala za Parlament i osnivačica je i predsjednica Centra za porodično savjetovalište u Zarqu.
