Ako ste zimogrozni, bit će vam hladno već pri samom čitanju. Ako pak ste pustolov u potrazi za hladnoćama i neobičnim mjestima, možda i posjetite ovaj, jedan od najsjevernijih gradova na svijetu, u kojem u ekstremnim uslovima, na dohvatu polarnih medvjeda živi oko dvije hiljade stanovnika, piše portal “Vikendmanijaci“.
Longyearbyen se smjestio na norveškom otočju Svalbard u Arktičkom oceanu, na otoku Spitsbergenu, a zbog svoje pozicije i zanimljivosti jedno je od poželjnijih norveških turističkih odredišta.
Mjesto gdje su zabranjene… mačke!
Iako zvuči čudno, mačke su na Svalbardu zabranjene, i to iz ekoloških razloga… Naime, kako bi se zaštitila lokalna fauna, tj. život lokalnih ptica, koje žive u izoliranom ekosustavu i kojih je ionako malo, zabranjeno je držanje ovih kućnih ljubimaca. Navodno je neko jednom jednu mačku uspio ‘prošvercati’, no više od toga ne znamo pa detalje provjerite sami ako se ikad nađete u Longyearbyenu i javite nam.
Osim mačaka, zabranjeno je i umiranje
Još od 1950. godine u ovom se gradiću “ne smije umrijeti”, odnosno biti pokopan. Riječ je o zakonu koji je donesen nakon što je otkriveno da se tijela koja su ondje pokopana ne raspadaju. U arktičkim uslovima i velikim hladnoćama, tijela ostaju očuvana, pa je tako u tijelima pronađen pokojnih pronađen i virus španjolske gripe. Tijelo u kojem je “živio” spomenuti virus zakopano je 1918. godine, a naučnici su ovaj slučaj otkrili 1998. godine. One koji su jako bolesni i kojima se kraj bliži prevoze da svoje posljednje dane provedu u drugom dijelu Norveške, a na groblju u Longyearbyenu moguće je staviti urnu.
U potpunosti bez sunca ili u potpunosti bez mraka
Zbog geografskog položaja sunce u Longyearbyenu viđa se malo drugačijim rasporedom. Tri su glavne sezone u Svalbardu: polarno ljeto, zima polarnih svjetlosti i sunčana zima. U razdoblju od novembra do februara sunca nema, no pojavljuje se polarna svjetlost. Sunce se pojavljuje početkom marta, kada se u gradu priprema i Solfestuka, proslava upravo tom događaju u čast. Od tada do maja traje razdoblje sunčane zime. Od maja pa sve do septembra vrijeme je polarnog ljeta i tzv. ponoćnog sunca, što onima koji nisu na to navikli otežava spavanje.
Automobil nije glavno prijevozno sredstvo
S obzirom na vremenske uslove i snijeg, automobil nije najpraktičnije prijevozno sredstvo. Skuteri za snijeg mnogo su jednostavnije rješenje, posebno u zimskim mjesecima. Toliko su važni da ih ima više i od stanovnika. Vožnju i odlazak na snježnu turu u kojoj možete svjedočiti svijetu ledenih santi, nekadašnjim lovačkim skrovištima, ledenjacima i arktičkim životinjama, nude čak i u sklopu turističke ponude, a više o njoj pročitajte na službenoj turističkoj stranici otočja Svalbard. Osim skuterom, možete iskušati i vožnju u kojoj vas vuku psi (engl. dog sledding).
Prosječne ljetne temperature na Svalbardu kreću se između 3 i 7 Celzijevih stepeni, a prosječne zimske između -13 i -20. Najviša ikad izmjerena je 21,3, a najniža -46,3 stepena. Do Longyearbyena moguće je doći avionom iz Osla, a putovat ćete približno tri sata.
