“Osjećao sam se kao da proživljavam noćnu moru iz koje se ne mogu probuditi”, ispričao je Greg, koji je ostavio sve što je do tada radio i vrijeme počeo da provodi šetajući sa svojim psom po rodnom Montgomeriju u Minesoti, dok ga jednog dana kvrgavi put nije doveo do napuštene katoličke crkve izgrađene davne 1868. godine, pišu “Nezavisne.com“.
Pokušao je da uđe, ali vrata su bila zaključana. Kada je obišao građevinu vidio je da temelji propadaju, boja se ogulila sa zidova, a ono malo drva što je krasilo crkvu je strunulo.
Kasnije je Greg saznao da više od sto godina nitko nije boravio na tom zaboravljenom svetom mjestu. Greg je, kaže, na stepenicama te crkve osjetio do tada nezamislivi spokoj i tu je počeo da se moli. Potražio je po susjedstvu nekog ko bi nešto znao o starom svetištu, i pronašao čovjeka koji čuva i tamošnje lokalno groblje, koji mu je objasnio da su toj staroj crkvi dani odbrojani.
Ali, Grega taj odgovor nije zadovoljio pa je mjesecima dolazio i, iako se hranio preko cjevčice i iako je bio iscrpljen od zadnjih hemoterapija, dane je provodio polako guleći slojeve stare boje i nanoseći novu.
“To je moja prava hrana”, objasnio je Greg kojeg je unutrašnjost oronule crkvice ostavila bez daha.
Nastavio je uporno obnavljati crkvu a, za to je vrijeme njegov neizlječivi rak prelazio u remisiju.
“Znam da je to Božje djelo, a ja ću ovo srediti do kraja i na taj mu način zahvaliti”, ispričao je za lokalnu TV stanicu “Kare 11”.
A iako se sada može moliti i unutra kad god poželi, Greg kaže da postoji nešto posebno moćno i duhovno baš na starim stepenicama, ispred crkve, na kojima često zaplače i na kojima je njemu Bog najbliže.
“To su suze radosnice, suze boli i zahvalnosti”, objasnio je.
