Jedan od stereotipa koji se uvijek ističe kod Nijemaca je njihova tačnost. S druge strane, kad god pričamo o Španjolcima, ističe se kako oni uvijek i svugdje kasne i za sve viču “manana”. Istina je kako Španjolci počinju kasnije raditi, kao i to da izlaze tek nakon deset navečer, no to nije posljedica južnjačkog mentaliteta, već posve nekih drugih razloga…
Madrid, deset navečer. Mjesto radnje: Latina, jedna od gradskih najstarijih četvrti. Ulice su pune ljudi, restorani rade sve u šesnaest, traži se stol više, a ljudi zapravo, iako je već deset sati i sutra mnogi od njih rade, tek lagano pristižu. U mnogim drugim zemljama, restorani bi se polako praznili, a chefovi i osoblje bi kretali prema svojim domovima, ali u Španjolskoj, život tek tada lagano započinje i čini se kao da se nikom nigdje ne žuri.
Turisti su uvjereni kako su Španjolci jednostavno takvi i da život za njih počinje kasnije, te to najčešće pripisuju mediteranskom mentalitetu. Ipak, razlog za to je znatno drugačiji – Španjolci već više od 70 godina, žive u pogrešnoj vremenskoj zoni!
Kad bacite pogled na mapu, vidite da bi po logici stvari, sat u Španjolskoj trebao pokazivati vrijeme kao u Velikoj Britaniji, Portugalu ili Maroku, koje računaju vrijeme prema Greenwichu. Ipak, sat pokazuje isto vrijeme kao sat u Zagrebu (centralno evropsko vrijeme), koji je od Madrida udaljen više od 2 hiljade kilometara. Pa stoga, probajmo odgovoriti na pitanje zašto Španjolci žive u krivoj vremenskoj zoni?
Za početak, vratimo se u 1940. godinu. Tadašnji Hitlerov saveznik, general i diktator Francisco Franco promijenio je vremensku zonu, pomaknuvši sat jedan sat unaprijed kako bi se solidarizirao s nacističkom Njemačkom. Španjolci, koji su u to vrijeme bili uništeni posljedicama građanskog rata, promjenu tad nisu ni zapazili, tako da su jednostavno nastavili sa svojim navikama. No, kako se sat pomaknuo, ručak koji je do tad bio u 13 sati, odjednom je počinjao u 14, dok se večera s 20 pomakla na 21.
Nakon Drugog svjetskog rata, kazaljka se jednostavno više nije vratila unatrag. Prošle godine je i premijer Mariano Rajoy potaknuo pitanje vraćanja sata unatrag, s obzirom da sad radni dan u zemlji traje obično do 8 navečer. To je potaklo mnoge komentare, a posebno su se protiv ideje vraćanja sata unatrag pobunili svi koji imaju veze s turizmom.
Naime, sat unaprijed, znači da sunce izlazi i zalazi kasnije, a turisti itekako vole uživati u suncu koje potraje do 22 sata. No, za druge Španjolce, ideja o vraćanju sata je jako dobra, jer smatraju kako bi imali mnogo više od dana. Klasični španjolski radni dan započinje u 9 sati, nakon čega od 14 do 16 slijedi stanka. Nakon nje zaposlenici se vraćaju na posao na kojem ostaju sve do 8 navečer, tako da društveni život započinje, logično, tek iza 22 sata.
Kasni izlazak sunca veliki je problem po zimi, pa tako u Galiciji, na sjeveru zemlje, sunce izlazi tek u 9, što znači da svi započinju dan mrakom.
Hoće li se sat u nekoj skoroj budućnosti vratiti, ili će Španjolci ipak zadržati srednjeevropsko vrijeme, pokazat će upravo – vrijeme, piše “Punkufer“.
