Dobroćudan. Pametan. I neustrašivi zaštitnik. To je magarac. U Africi te životinje nikada nisu bile vrjednije nego danas. Jedan magarac u Keniji trenutno košta i do 20.000 kenijskih šilinga (odnosno oko 175 eura), prije dvije godine je koštao 8.000 šilinga (70 eura). Razlog je porast potražnje za koju je odgovoran kineski lijek ejiao. A on se proizvodi iz želatine koju se dobije iskuhavanjem magareće kože.
Ejiao je navodno učinkovit lijek protiv starenja kože, neplodnosti i impotencije. Potražnja je velika u Kini. Po navodima kineskih medija, cijena po kilogramu iznosi oko 780 američkih dolara (708 eura). Organizacija za zaštitu životinja The Donkey Sanctuary procjenjuje da je industriji koja proizvodi ejiao godišnje potrebno oko pet milijuna magarećih koža. A po navodima Ujedinjenih naroda, u Kini je od 1992. do danas broj magaraca opao s oko 11 milijuna na 4,6 milijuna životinja (podatak za 2018. godinu). I zato se „poseže” za afričkim magarcima.
magareća koža- DW
Izumiranje magaraca?
Kineski trgovci za jednu magareću kožu plaćaju i više od 1.000 eura. Pogotovo je Kenija postala epicentar trgovine, i to u posljednje tri godine. Trenutno u toj zemlji postoje četiri licencirane klaonice. Po službenim navodima tamo se zakolje 1.000 magaraca – svaki dan. „No podaci kenijske vlade ne poklapaju se s podacima koje dobijemo iz klaonica. Iz njih se transportira puno više koža. Mi još uvijek ne znamo što se događa s magarećim mesom i gdje ono završi. U Keniji ga se ne konzumira”, kaže za DW Daniela Schrudde, programska direktorica iz međunarodne organizacije za zaštitu životinja WTG (Welttierschutzgesellschaft).
Do sada je, kako se pretpostavlja, zbog njihove kože zaklano više od 300.000 kenijskih magaraca. To je podatak iz studije Kenya Agriculture and Livestock Research Organization (KALRO). „Ukoliko vlada ne regulira klanje, kenijski magarci su u opasnosti”, upozorava stručnjakinja KALRO-a Monica Maichomo u intervjuu za DW. Ona se pribojava da bi kenijski magarci mogli izumrijeti do 2023.
Krađe u porastu
Samo u Keniji je, kako se navodi, između travnja 2016. i prosinca 2018. ukradeno 4.000 magaraca. „Vlasnici tih životinja se žale i moraju pronaći razne načine kako zaštititi svoje magarce”, dodaje Maichomo. Između ostaloga oni angažiraju noćne čuvare, a magarce preko noći zaključavaju u prostorije koje se nalaze odmah uz njihove spavaće sobe.
Transport magarećih koža
Magarci su na meti kradljivaca i u zemljama poput Ugande, Bocvane, Nigera, Burkine Faso, Malija i Senegala – gdje je zabranjena trgovina korisnim životinjama. „Ljudi se ujutro probude i pronađu svoje mrtve životinje, i to oguljene. Meso je još bilo na lešinama. Bilo nam je to čudno. Zašto bi lopovi ukrali samo kožu”, pita se Alex Mayers iz organizacije The Donkey Sanctuary. Već tri godine ta organizacija uvijek iznova bilježi takve i slične slučajeve iz raznih afričkih zemalja.
Životno osiguranje…
Gubitak magaraca za lokalno je stanovništvo fatalan, kaže kenijska stručnjakinja Monica Maichomo. “Oni koriste magarce za transport robe i ljudi, na farmama ili kako bi dopremili vodu. Neki s magarcima financiraju obrazovanje svoje djece.”
Programi za uzgoj životinja ne mogu riješiti problem. Magarci se jako sporo razmnožavaju i osjetljivi su na bolesti, napominje Daniela Schrudde iz WTG-a. „Osim toga za uzgajanje magaraca se mora osigurati i jako puno hrane i vode, to si nijedna država ne može priuštiti.”
Rezolucija za spas magaraca
Afrički magarci su bili tema jedne velike konferencije u etiopskom glavnom gradu Addis Abebi početkom rujna. 200 sudionika iz 27 zemalja je kratkoročno na dnevni red postavilo i tu temu. Kritiziralo se ponajprije Keniju zbog masovnog klanja magaraca. Htio bih vidjeti dokaze za to, uzvratio je predstavnik kenijske vlade Michael Cheruiyot.
Schrudde se nada da će kenijska vlada ipak popustiti. „Samo s njihovom pomoći se može zaustaviti ova drama.” Do studenog sudionici konferencije žele usvojiti rezoluciju čiji je cilj spas magaraca.
Ugrožen opstanak magaraca u Africi
Organizacije za zaštitu životinja zahtijevaju da se zabrani trgovina magarećom kožom sve dok se ne dokaže da je ona održiva – i za magarce, ali i za organizacije koje o njima ovise. „Zabrana trgovine magarećom kožom bi povećala pritisak na kineskom tržištu”, smatra Mayers iz The Donkey Sanctuary. A to bi moglo dovesti do toga da se krene u potragu za „rezervnim” materijalima. Na primjer biljnim sredstvima ili materijalima proizvedenima u laboratoriju, piše “DW“.
Najbolje bi bilo, kaže Daniela Schrudde, kad bi se i pogođene općine pobunile protiv trgovine magarcima. „U zemljama u kojima je trgovina zabranjena, ljudi su rekli: naša je svakodnevica već toliko ograničena gubitkom magaraca, molim vas učinite nešto. Mi želimo zaštititi naše životinje.”
Stvari su jasne i za kenijsku stručnjakinju Maichomo. Kina, koja kupuje magareću kožu u Keniji, najviše zarađuje od prodaje lijeka ejiaoa. A većini Kenijaca pak, napominje Maichomo, živ magarac donosi više novca od – mrtvog. I zato bi zahtjev njezinih sunarodnjaka trebao glasiti: „Mi želimo žive, a ne mrtve magarce.”
