Kako je Nigerija od država koja je trebalo da bude predvodnik afričkog kontinenta postala jedna od najgorih zemalja za život?
Godine 1960. kada je proglasila nezavisnost, nakon što je decenijama bila britanska kolonija, Nigerija je sa nadom zakoračila u budućnost, ali je ubrzo doživjela državne udare i niz građanskih ratova. Na njenom čelu su se smjenjivale demokratski izabrane civilne vlade i vojne diktature, dok nije postigla naizgled stabilnu demokratiju 1999. godine, a predsjednički izbori iz 2011. godine se smatraju prvim relativno slobodnim i poštenim izborima.
Međutim, iako u ovoj zemlji trenutno ne bijesni rat, za razliku od Sirije i Jemena na primjer, ona se nalazi pri samom vrhu na listi zemalja u kojima je najgore živjeti, a u daljem tekstu ćemo navesti najveće razloge zbog čega je to tako.
Boko Haram
Korijen problema bi mogao da se nađe u rastu vjerskog ekstremizma koji je između ostalog izrodio i terorističku organizaciju Boko Haram.
U posljednjih nekoliko godina vjerske razlike izbile su u prvi plan, posebno na sjeveru gdje je u nekim federalnim jedinicama uveden u cjelosti ili djelimično islamski šerijatski zakon.
Boko Haram, koji je nastao 2001. godine u Nigeriji, sa ciljem nametanja šerijata i napada na druge vjerske zajednice, prije svega na hrišćane.
Do 2015. ovi teroristi su izveli veliki broj smrtonosnih napada u Nigeriji, ali i drugim zemljama. Međutim, iako se čini da su se primirili, oni i dalje postoje i predstavljaju veliku opasnost.
I ne samo to, već, prema pisanju Tajmsa i dalje kontrolišu četiri regiona nigerijske države Borno, a osim toga su i nabavili naprednija oružja poput dronova.
Vjerski ekstremizam
U posljednje vrijeme se fokus javnosti premješta sa terorističkih napada na drugačije oblike ekstremizma u zemlji.
Krajem septembra je objavljeno da je iz zgrade u gradu Kaduna na sjeveru zemlje nigerijska policija spasla skoro 500 ljudi, među kojima više od 300 djece, koji su bili u lancima, fizički i se*sualno zlostavljani.
Ta ‘kuća za mučenje’ je zapravo jedna vrsta vjerske škole, a mnoge od žrtava su u njih ‘upisivali’ sami pripadnici njihovih porodica.
Mnoge porodice ne mogu da sebi priušte da pošalju svoju djecu u školu, a i oni koji mogu, često ih upisuju u ‘institucije’ poput ove.
Mladići i dječaci su u ovim školama bili praktično robovi, držani zatvoreni i u lancima.
Ova vijest je bacila novo svjetlo na brojne islamističke institucije koje država ne nadgleda i koje kao da ne podležu nikakvim zakonima.
Privatne islamske škole – lokalno poznate kao Almadžiri škole – rasprostranjene su širom uglavnom muslimanske sjeverne Nigerije, gdje je nivo siromaštva visok, a vladine institucije često nedostaju. Vlasti su procijenile da je u ovim ‘školama’ upisano više od devet miliona studenata.
Trgovina ljudima i ropstvo
Svega dva-tri dana nakon otkrića 500 zarobljenih mladića i dječaka, nigerijska policija spasla je 19 zatočenih trudnih mladih žena koje su otete, silovane i primorane da rode bebe koje bi otmičari potom prodavali.
Portparol policije Bala Elkana rekao je da su žene i četiri bebe spasene sa četiri lokacije u oblasti Lagosa.
Žrtve takozvanih ‘fabrika beba’ su porijeklom uglavnom iz istočne Nigerije koje su namamljene u Lagos obećanjem da će dobiti posao.
Trgovina ljudima ovog tipa, namamljivanjem poslom, traje već godinama u Nigeriji. Osim toga, Nigerijke su i među najčešćim žrtvama trgovine ljudima koje na kraju, u potrazi za boljim životom, završe kao prostitutke.
Djevojčice je i Boko Haram otimao, a svijet pamti događaj iz 2014. godine kada je skoro 300 djevojčica oteto iz škole. Neke od njih su puštene na slobodu dvije-tri godine kasnije, neke je vojska oslobodila, a nekima se izgubio svaki trag, dok su otmičari tvrdili da su odlučile da ostanu sa njima.
Danas se 112 djevojaka i dalje smatra nestalim.
Bogata zemlja u kojoj vladaju glad i bolest
Jedan od najvećih problema Nigerije jeste i njen paradoks.
Nigerija se često naziva ‘afričkim gigantom’ zbog svoje velike populacije (preko 200 miliona ljudi, što je čini sedmom najnaseljenijom zemljom na svijetu) i najveće ekonomije na afričkom kontinentu.
Međutim, uprkos velikoj količini prirodnih bogatstava, prije svega nafte, njeno stanovništvo je i dalje većinski siromašno.
Procjene iz 2015. godine pokazuju da je oko 36,4 dece mlađe od pet godina u Nigeriji neuhranjeno, dok je stopa smrtnosti iznosila 117,4 na hiljadu stanovnika, pokazuju podaci CIA o ovoj zemlji.
Na sjeveroistoku zemlje, gdje je inače i najaktivniji Boko Haram, posebno je loša situacija i zbog toga što je taj dio zemlje često pogođen sušama.
Osim toga, iako je njena populacija među najmlađima na svijetu i sve više raste, očekivani životni vijek je veoma nizak, uglavnom zbog loših uslova života usljed gladi i siromaštva, ali i side. Nigerija je četvrta na svijetu po broju HIV pozitivnih ljudi, ali i po broju ljudi koji su umrli od posljedica ove bolesti.
I skoro 60 godina od dobijanja nezavisnosti, ljudski život u Nigeriji vrijedi veoma malo, piše “Blic“.
