Koza ima mnogo više nego ljudi i bukvalno su opkolile Samothraki. Poslije decenija pokušaja pronalaženja rješenja, stručnjaci i lokalno stanovništvo zajedno rade na pronalaženju načina za spas ekologije i ekonomije 21. vijeka.
Polu-divlje, koze lutaju po ostrvu koje je otprilike tri puta veće od Menhetna i mogu se primijetiti na krovovima, drveću ili na vrhu automobila dok pregledavaju pejzaž koji bi jele. Njihova nekontrolisana prekomjerna ispaša uzrokuje eroziju.
Obilne kiše prije dve godine uništile su gradsku kuću i presjekle njene puteve. Nije bilo drveća ili vegetacije na strmim obroncima da bi se zaustavilo klizanje prouzrokovano pljuskovima.
“Ne postoje velika stabla koja bi mogla da drže tlo. I to je veliki problem, finansijski i stvarni, jer će se (blato) spustiti na naše glave”, kaže George Maskalidis, koji pomaže vođenje ekološke grupe Održivi Samothraki.
Samothraki, se nalazi u sjevernom Egejskom moru. Sa samo 3.000 stanovnika i teško pristupačnim terenom, ostrvo je uveliko propustilo turistički bum Grčke. U međuvremenu, populacija koza porasla je pet puta do procjenjenih 75.000 do kraja devedesetih. Neke dijelove sela jednostavno su “grickali”.
Broj je od tada pao na ispod 50.000 jer je ostalo malo paše. Ali ovo ostrvo ostavilo je u zamci. Većina koza je neuhranjena da bi se komercijalno koristila za meso, hrana za životinje preskupa je za održavanje i veliki dio tla je previše osiromašen da bi se drveće moglo uzgajati.
U isto vrijeme, cijene vune, kože, mesa i mlijeka su pale, što je dovelo tamošnje poljoprivrednike da postaju sve očajniji.
Stada su brojčano počela da rastu zbog subvencija Evropske unije, pod sistemom za koji kritičari kažu da je bio pod lošim nadzorom i da nije bilo dugoročnog planiranja.
Sada će to možda biti potrebno preokrenuti jer se čini da je smanjenje broja stoke neizbježno, zajedno sa ograničenjem ispaše, piše “Telegraf“.
