Od malih nogu bila je izložena godinama nasilnog zlostavljanja koje je činila njena majka. Svaki put kad bi je majka povrijedila, ona bi pobjegla – nakon čega bi je socijalna služba vratila kući, piše “BBC“.
Ali njeno najžešće iskustvo, ono koje je obilježilo njen život od tada, dogodilo se djevojčici koju nikad nije upoznala.
Godine 1990, očuh Šarel Mudi je oteo, silovao i ubio devetogodišnju Stejsi-En Trejsi, a potom njeno tijelo bacio u potok u kesi za đubre.
Dženi je u glavi stvorila 2.500 ličnosti da bi preživjela očev teror
„Jeziv osećaj u dubini mog stomaka’
Mudi je imala samo 18 godina kad je Beri Hadlou ubio Stejsi-En u ruralnom Kvinslendu i živo se sjeća svih događaja koji su potom usljedili.
Upravo se bila vratila u majčin dom zato što joj se njena mlađa sestra Karen požalila da joj je teško. „Napustila sam posao i došla pravo kući da bih se uvjerila da je dobro“, kaže ona.
Beri Hadlou je uhapšen i proglašen krivim za ubistvo
Njen očuh ju je dočekao i, dok ju je vozio nazad do porodičnog doma, ispričao joj je da je u kraju nestala jedna djevojčica.
„Djelovao je uzbuđeno što će se narednog dana pridružiti potrazi“, kaže ona. „Sjećam se da je obukao svoju uniformu Državne službe za hitne slučajeve i otišao.“
Sljedeće čega se sjeća je glasno lupanje na vratima i kako se osjećala „obeznanjeno“ kad je vidjela da policija upada u kuću i vrši pretres.
Postala je svjedok Krune u slučaju protiv vlastitog očuha. Njena majka Leoni ostala je uz muža i sve vrijeme branila Hadloua – za kog se udala kad je Mudi imala 15 godina. „Ona je bila njegov najveći branilac na sudu. Bilo je to tužno gledati“, kaže Mudi.
Mudi je čak otišla i na sahranu Stejsi En. „I dalje mogu da prizovem jeziv osjećaj u dubini stomaka znajući da je to uradio moj očuh – a da je moja mama stala uz njega“, kaže ona.
Stejsi En Trejsi jedna od žrtava Berija Hadloa
Nju je, međutim, čekao još jedan šok: to nije bilo prvi put da je njen očuh ubio nekoga.
Policija je obavjestila Mudi da je prije 27 godina oteo i ubio petogodišnju Sandru Bejkon. Njeno tijelo bilo je umotano u džak za kukuruz i ostavljeno u gepeku kola.
Hadlou je živio blizu svake od žrtava i bio je na uslovnoj slobodi kad je ubio Stejsi-En. „Sistem mu je to omogućio a to nije smjelo da se desi“, kaže Mudi.
Mudina majka „nikad nije poklekla“ u podršci Hadlouu, što je dovelo do njihovog otuđenja: „Osjećala sam se kao da me je izdala. Dovela je u kuću ubicu koji je oteo djevojčicu istog godišta kao moje sestre bliznakinje.“
Sandru Bejkon Beri Hadlou je ubio kad je imala pet godina
Sada sa 48 godine, Mudi nije vidjela majku od svoje 21. godine. Hadlou je umro u zatvoru 2007. godine.
Krivica – potom bijes
Mudi kaže da je „ispala iz kolosjeka“ i da „nije živjela baš dobar život“ poslije Hadlouovog hapšenja, ali je kasnije pronašla sebi cilj kad je završila školovanje i postala novinarka.
„Čitav odrasli život živjela sam s osjećajem krivice zbog njegovog ubistva Stejsi-En“, kaže ona. „Ne prođe nijedan dan da ne pomislim na nju.“
Posljednjih godina njena krivica je prerasla u bijes. Znala je da mora da se bavi nečim u slobodno vrijeme kako bi ga kanalisala i tako je nastala Mapa australijskog femicida i smrti djece.
Uz pomoć Gugl mape, Mudi je dokumentovala svaku nasilnu smrt žena i djece počinjenu u Australiji, za sada unazad sve do 1800-tih.
Svako srce na ovoj karti predstavlja djete ili ženu ubijenu u Australiji
Ona koristi vještine vlastitog posla novinarke da oda poštu ovim ženama i djeci, kako ne bi više bili samo sumorna statistika.
„Uznemirilo me je to što smrt Stejsi-En neće biti zapamćena nakon što ljudi poput njene porodice i mene nastave sa svojim životima“, kaže ona.
„Svaka zemlja odaje poštu svojim vojnicima, ali ne i onima koji su stradali od nasilja. Željela sam da dokumentujem pravi raspon, utjecaj i rodnu prirodu nasilja u našoj zajednici. Činjenica je, bilo da ste muškarac, žena ili dijete, najveća je šansa da će vas ubiti muškarac.“
„Njihove priče možemo da upotrebimo da bismo doveli do promjene, pogotovo kad je u pitanju muško nasilje – govoreći o odnosima prema ženama koji do njih dovode.“
U prosjeku, u Australiji sadašnji ili bivši muški partner ubije jednu ženu nedjeljno, prema najskorijem istraživanju statistike Australijskog instituta za kriminologiju.
Svako srce na interaktivnoj mapi kad na njega kliknete vodi vas do neke priče o nasilnoj smrti, koja sadrži originalno istraživanje koje je sprovela Mudi, zasnovano na novinskim arhivama, autopsijama i sudskim presudama.
Ono sadrži priče o nemjaru, porodičnom nasilju i nasilju koje su počinile nepoznate osobe. Uvršteni su i detalji svega što se desilo sa počiniocima. Porodice žrtava, kad god je to bilo moguće, dobile su svoj glas.
Prva smrt koju je Mudi dokumentovala na mapi bilo je ubistvo Stejsi-En koje je počinio njen očuh. Od tada je dokumentovala 1.880 nasilnih smrti – provevši oko sat vremena na svakom – a sve to u svoje slobodno vrijeme.
Mnogi nasilni počinioci izvuku se sa prelakom kaznom, kaže Mudi: „Presude su često skandalozne. Upravo sam na mapu postavila smrt žene koju je muškarac izbo nožem 40 puta. Izašao je na slobodu za šest mjeseci. On je sada napolju, uživa u životu. Ona je samo još jedno srce na mojoj mapi femicida.“
Nov početak
Kao odrasla osoba, Mudi je tražila da vidi vlastiti dosije iz socijalne službe. Bio je debeo, prepun izveštaja o zlostavljanju, zapostavljanju i nasilju. Njeno lično iskustvo čini duboku vezu sa svakom pričom. „Držim svaku od tih žena u svom srcu.“
Mapa femicida dio je Kampanje Crvenog srca, koju je Mudi započela 2015. godine poslije izvještavanja o „pretjerano velikom“ broju vijesti o porodičnom nasilju. Kampanja je originalno bila pripovjedna platforma, ali je u međuvremenu prerasla u platformu evidentiranja nasilja nad ženama i djecom.
U posljednjih 12 mjeseci ona je pregledana 500.000 puta.
Nisu svi reagovali dobro: Mudi redovno dobija prijetnje smrću i silovanjem. I ne radi se samo o pukom internet trolovanju. U septembru je ubijen njen konj – slomljen mu je vrat. Prije toga, njen pas je bio toliko gadno otrovan da su mu bila spržena usta, jezik i jednjak.
Policija istražuje oba incidenta, koji imaju potencijalne veze sa četiri prijetnje potekle od muškaraca koji žive u njenoj blizini.
„Ti muškarci žele da se mapa ukloni – zato što ona pokazuje do koje mjere je nasilje rodno uslovljeno“, kaže ona.
Pozitivnije priznanje Mudi je dobila u junu kad se našla u užem izboru za glavnu novinarsku nagradu u Australiji, Vokiji, za svoj inovativni rad uz pomoć Gugl mape.
„To je prilično nezahvalan zadatak, tako da je priznanje te vrste bilo sjajna stvar“, kaže ona.
Neka imena u ovom članku su izmijenjena kako bi se zaštitili identiteti tih osoba.
