Ako ste ikada sanjali da otputujete “na kraj svijeta”, usamljeni otok Tristan da Cunha mogao bi biti upravo ono što tražite. Zamislite scenarij u kojem pijete pivo u baru znakovitog imena – Albatross uz zvuke s džuboksa na najudaljenijem naseljenom otoku na Zemlji, u društvu lokalnih ribara, britanskog svećenika, škotskog zubara i američkog naučnika. Ne, ne radi se o vicu, piše “Punkufer“.
Vlasnik bara tvrdi da na otoku nema straha od kriminala, čak i da se napijete kao letva, neko bi vam pomogao i bez samoposluživanja novčanikom iz džepa.
To izolirano mjesto koje djeluje kao da ga je neko bacio usred Atlantskog oceana na položaj 37° južne zemljopisne širine i 12° zapadne zemljopisne dužine spada pod Svetu Helenu, zavisni teritorij Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske.
Početkom šezdesetih godina na otoku se aktivirao vulkan, zbog čega se stanovništvo od stotinjak ljudi većinom preselilo u Veliku Britaniju, ali su se kasnije i vratili. Danas ih ondje živi oko 250.
Između brda i brdašaca na ravnici leži prijestolnica Edinburgh – ili Edinburgh na sedam mora. Otok ime duguje portugalskom pomorcu Tristãu da Cunhi, koji ga je nazvao po komu drugome, nego po sebi. Vrh kraljice Mary najviši je na otoku – iznosi 2010 metara, a zimi se zabijeli od snijega.
Lokalni dijalekt zvuči zanimljivo jer su riječi nastale miješanjem škotskog, britanskog, južnoafričkog, američkog, nizozemskog, talijanskog i irskog. Razlika između engleskog i “tristandakunjskog” jezika ima koliko i standardnog hrvatskog i međimurskog, no problema u komunikaciji s turistima (koji znaju engleski) nema.
Odlučite li posjetiti otok, trebat će vam nešto više dana godišnjeg odmora, kao i živaca jer putovanje traje i traje. Turističke agencije s otoka savjetuju da put počnete planirati godinu dana prije željenog datuma. Nije dovoljno pojaviti se u Cape Townu i uskočiti na prvi trajekt. Najprije treba poslati molbu mailom te čekati odobrenje. Brodovi koji idu za Tristan da Cunhu primaju 12 putnika i plove tek nekoliko puta mjesečno, pa su mjesecima unaprijed bukirani.
Putovanje od 2810 km traje otprilike šest dana – ili više, ovisno o vremenskim (ne)prilikama. Zbog toga nije neobično da se putnicima otkaže putovanje u zadnji tren.
Nije neobično da posjetitelji ostaju i po pola godine ili više, stanuju u selima i provode dane uživajući u prirodi i druženju s lokalcima. Ovisno o dobu godine mogu se promatrati i različite životinjske vrste poput obalnih pingvina ili atlantskih albatrosa pa je prilikom putovanja dobro provjeriti što se “nudi” od flore i faune.
Na Tristanu nikad ne nedostaje krumpira. Lokalci ga smatraju svojevrsnim osiguranjem i jedu ga gotovo svaki dan, pripremljenog na razne načine. Uzgaja se u tlu obogaćenom ostacima vulkana, zdrobljenih ljuštura jastoga i ovčje vune – svako ima svoju tajnu zbog koje će omiljeni gomolj biti ponos parcele na kojoj raste.
Odlučite li se zaputiti u možda posljednji izolirani, ali naseljeni otok na svijetu, uživat ćete i u morskim specijalitetima koji će vam zasigurno nedostajati kad se nakon nekog vremena vratite na kopno…