Kao regionalni predstavnik indijskog Ministarstva za plemenska pitanja, Pandit je tokom više decenija posjećivao njihovu izolovanu ostrvsku zajednicu.
To pleme, koje je desetinama hiljada godina živjelo u gotovo totalnoj izolaciji, dospelo je u žižu pažnje svjetske javnosti kada su, kako je prenijeto, ubili dvadesetsedmogodišnjeg Amerikanca Džona Alena Čaua koji je, kao misionar, želio da uspostavi kontakt s njima.
Ali Pandit, koji sada ima 84 godine, tvrdi da je ta grupa najvećim dijelom ‘posvećena miru’ i vjeruje da strašna reputacija koja ih prati nije na mjestu.
“Tokom naših susreta prijetili su nam, ali nikad se nije došlo do tačke kada bi bili spremni da ubiju ili povrijede nekog. Kad god bi se uznemirili, mi smo se povlačili”, izjavio je za “BBC”.
“Veoma mi je žao zbog smrti tog mladića koji je došao čak iz Amerike. Ali on je napravio grešku. Imao je priliku da ostane živ. Ali nije odustao i za to je platio glavom.”
Pandit je prvi put posjetio ostrvo Severni Sentinel, kojeg nastanjuje samo to pleme, 1967. godine, kao član ekspedicije.
Sentinelci su se prvobitno od posjetilaca krili u džungli, a tokom narednih posjeta su ih gađali strijelama.
Rekao je da su antropolozi sa sobom nosili razne predmete pomoću kojih su pokušavali da uspostave kontakt.
“Nosili smo posude i lonce kao poklone, velike količine kokosa, čelične alate poput čekića i dugih noževa. Takođe smo sa sobom vodili i trojicu Ongi (pripadnici lokalnog plemena) kako bi nam pomogli da ‘protumačimo’ govor i ponašanje Sentinelaca”, prisjeća se on u eseju u kom opisuje posjete.
“Ali sentinelski ratnici bi nas dočekivali ljutiti, namrgođenih lica i kompletno naoružani dugim lukovima i strijelama, spremni da brane svoju zemlju.”
Uprkog slabom učinku, oni su ostavljali poklone u pokušaju da ostvare uspešan kontakt sa misterioznom zajednicom.
Jednom prilikom, kako kaže, bilo im je jasno da pleme očigledno ne cijeni poklon u vidu žive svinje koju su im ostavili, pošto su je začas usmrtili kopljima i zakopali u pijesak.
Uspostavljanje kontakta
Pošto je nekoliko ekspedicija pokušalo da ostvari kontakt, prvi stvarni pomak desio se 1991. kada je pleme došlo do okeana i mirno im prišlo.
“Bili smo zbunjeni time što su nam to dozvolili”, kazao je on. “Odlučili su da se upoznaju sa nama i susret se odigrao pod njihovim uslovima.”
“Iskočili smo iz čamaca i stali u vodu koja nam je dosezala do vrata, dijeleći kokose i ostale poklone. Ali nisu nam dozvolili da stupimo na njihovo ostrvo.”
Pandit kaže da ga nije previše brinula mogućnost otmice, ali je stalno bio na oprezu kada bi se našao u njihovoj blizini.
On kaže da su članovi njihovog tima pokušavali da komuniciraju znakovnim jezikom sa Sentinelcima, ali im to nije uspjelo, pošto su ovi uglavnom bili zaokupljeni poklonima.
“Pričali su međusobno, ali nismo razumijeli njihov jezik. Zvučao je kao jezici koje govore druga plemena na tom području”, priseća se Pandit.
“Niste dobrodošli”
Tokom jednog upečatljivog i napetog susreta, mladi član plemena mu je zaprijetio.
“Dok sam im dijelio kokose, malko sam se odvojio od ostatka tima i počeo sam da odmičem ka obali”, izjavio je za “BBC“.
“Jedan mladi Sentinelac napravio je čudnu grimasu, uzeo nož i pokazao mi da će mi odsjeći glavu. Istog trena sam tražio da mi čamac priđe i brže-bolje sam se povukao.”
“Gest tog dječaka bio je značajan. Jasno mi je pokazao da nisam dobrodošao.”
Indijska vlada je poslije obustavila ekspedicije sa poklonima i došljacima je zabranjeno da se primiču ostrvu.
Potpuna izolacija Sentinelaca znači da bi za njih svaki kontakt sa spoljnim svijetom mogao da bude poguban, jer najvjerovatnije nisu imuni čak ni na najobičnije bolesti kao što su grip i male boginje.
Pandit je izjavio da su članovi njegove grupe uvijek pregledani na moguće prenosive bolesti i samo onima potpuno zdravima dozvoljavano je da putuju na Severni Sentinel.
Zvaničnici tvrde da ubijeni Čau, nije dobio nikakvu zvaničnu dozvolu za to putovanje.
On je, umjesto toga, platio lokalnom ribaru 25.000 rupija (320 eura), da ga ilegalno odveze do ostrva, u nadi da će uspjeti da preobrati u hrišćanstvo to pleme.
Uprkos tome što je lično doživio napete susrete sa Sentinelcima, Pandit odbija da ih odredi kao nasilne.
“To nije ispravan pogled na stvar. Mi smo ovdje agresori”, izjavio je za Indijan ekspres. “Mi pokušavamo da zađemo u njihovu teritoriju.”
“Sentinelci su ljudi posvećeni miru. Oni ne žele da napadaju druge. Oni ne odlaze na susjedne teritorije i ne traže nevolju. Ovo je rijedak incident”, izjavio je za “BBC”.
Pandit kaže da bi volio da se ponovo uspostave prijateljske misije s poklonima, ali tvrdi da pleme ne treba uznemiravati.
“Treba da poštujemo njihovu želju da ih ostavimo na miru”, rekao je.
Taj stav dijele i grupe za konzervaciju poput organizacije Survajval internešenal.
