Identifikacija takvog pacijenta mogla bi doprinijeti odgovorima na ključna pitanja: kako, kada i zašto je izbila epidemija, te šta može spriječiti dalju zarazu ili neke buduće epidemije, navodi “BBC”.
Međutim kineske vlasti ne znaju tačno porijeklo epidemije virusa korona, odnosno ne znaju ko je takozvani “nulti pacijent”, prenosi “Srna”.
Na početku se vjerovalo da je prvi slučaj virusa evidentiran 31. decembra i tada su brojni slučajevi infekcije nalik upali pluća povezivani sa morskom hranom i tržnicom živim životinjama u Vuhanu u pokrajini Hubej.
Ta regija je epicentar epidemije – skoro 82 odsto svih zabilježenih slučajeva u Kini i svijetu otpada na ovaj kineski region, navodi američki Univerzitet “Johns Hopkins”.
Rezltati studije kineskih naučnika, objavljeni u časopisu “Lanset”, međutim, sugerišu da je prva dijagnoza virusa korona postavljena 1. decembra 2019. godine, dakle puno ranije nego što se mislilo, te da ta osoba nije došla u direktan dodir sa tržnicom morske hrane u Huananu.
Poznato je da je taj potencijalno nulti pacijent bio u starijoj životnoj dobi i da je bolovao od Alchajmerove bolesti.
Ustanoljeno je da je on živio pored sporne tržnice, ali da nije ulazio u nju, kao i da je 27 ljudi iz grupe od 41 pacijenta, koliko ih je hospitalizovano u ranoj fazi zaraze, bilo u nekom kontaktu sa tržnicom.
Epidemija ebole koja je od 2014. do 2016. zahvatila zapadnu Afriku najveća je od kada je 1976. godine otkriven virus koji je za nju odgovoran. Prema podacima SZO, ta epidemija odnijela je živote 11.000 ljudi, a virusom je bilo zaraženo više od 28.000 osoba.
Epidemija je trajala više od dvije godine i zahvatila je deset, uglavnom afričkih zemalja, ali prijavljeni su i slučajevi u SAD, Španiji, Velikoj Britaniji i Italiji.
Načnici su otkrili da je epidemija nove vrste ebole krenula od jedne osobe – dvogodišnjeg dječaka iz Gvineje, koji se, kako se pretpostavlja, mogao zaraziti zavlačeći se u šuplje stablo u kojem je živjela kolonija slijepih miševa.
Informacije su povezali naknadno, nakon ekspedicije u dječakovo selo Meliandou, gdje su prikupljali uzorke i razgovarali sa stanovništvom da bi saznali nešto više o izvoru epidemije ebole prije objave nalaza.
Najpoznatiji nulti pacijent je Meri Melon, koja je dobila nadimak “Tifusna Meri”, jer je 1906. godine podstakla epidemiju tifusne groznice u Njujorku.
Ona je bila Irkinja i emigrirala je u SAD, gdje je radila za bogataše kao kuharica. Nakon brojnih slučajeva tifusa među članovima bogatih njujorških porodica, doktori su ustanovili da je izvor bolesti upravo Meri.
Ona je bila zdravi kliconoša – osoba koja nosi bakteriju, ali nema nikakve simptome bolesti, što znači da često ostaje neotkriven i nastavlja da prenosi zarazu na druge ljude.
Tada je tifusnom groznicom u Njujorku zaraženo nekoliko hiljada stanovnika, a stopa smrtnosti iznosila je deset posto.
Izraz “nulti pacijent” nastao je u doba epidemije HIV-a osamdesetih godina prošlog vijeka.
