Kancelarka Angela Merkel i sama je u kućnom karantinu – u nedjelju uveče je potvrđeno da je ljekar, koji joj je u petak dao vakcinu protiv pneumokoka, pozitivan na korona-virus. Prije toga je Merkel na konferenciji za štampu objavila mjere koje su ovog ponedjeljka stupile na snagu u Njemačkoj, ne računajući Bavarsku, Saksoniju i Sarsku oblast koje su ranije uvele još strože mjere, piše “DW“.
Ideja je, kako su se dogovorili pokrajinski premijeri, da se umjesto zabrane kretanja uvede zabrana kontakta. Tako je od sada u javnom prostoru dozvoljeno kretati se iz bilo kog razloga, ali samo pojedinačno, sa članovima porodice iz istog domaćinstva, ili sa još jednom osobom koja nije iz domaćinstva. I dalje su dozvoljene šetnja, džoging ili vožnja bicikla.
Kućne posjete su i dalje dozvoljene, osim okupljanja velikog broja ljudi to jest kućnih žurki i velikih sjedeljki.
Nakon što su već ranije zatvoreni kafići, barovi, klubovi, sada se zatvaraju i restorani. Ostaje dozvoljeno uzimanje hrane u brzim restoranima za konzumaciju kod kuće, kao i isporuka hrane. Zatvaraju se uslužne djelatnosti njege tijela poput frizerskih salona, salona za tetoviranje ili masažu.
Mjere će biti na snazi najmanje dvije sedmice.
„Vlada još uvijek izbjegava zlokobnu sintagmu ‘zabrana kretanja’jer to miriše na vanredno stanje i oduzimanje sloboda. Zabrana kontakta je skoro ista, ali zvuči mekše“, piše list Folksštime iz Magdeburga. „Ali državno naložena nesloboda služi tome da povratimo slobodu koja nam je prije samo par dana djelovala samorazumljivo poput sunca i kiše.“
List Rajnpfalc nasuprot tome piše da je izbjegnut „zbunjujući“ izraz „zabrana kretanja“ jer problem nije napuštanje stana već upravo kontakt sa drugim osobama.
„Očito je do zadnjeg trena trajala svađa o obimu mjera – to je dobro“, piše berlinski Tagesšpigel. „Dobro je jer se traži jasna razlika između volje za djelovanje i za sticanje političkih poena. No s obzirom na to o čemu se odlučivalo, na kraju odluka nije tako teška. Vaga se između slobode pojedinca i najveće vrijednosti koju znamo – samog života.“
Drugačije to vidi Noje osnabriker cajtung: „Pandemija postaje lakmus-test za demokratiju. Ona ne smije biti alibi da – na neodređeno vrijeme – država kontroliše građane i suzbija prava. Recimo, kada se radi o podacima o kretanju, tu bi morala da se povuče granica i odredi vremenski okvir.”
Algemajne cajtung iz Majnca piše da će „Njemačka izdržati ovu krizu koja je istovremeno i kriza slobode – prije svega zbog čvrste demokratije i velikog povjerenja u vladu. Ali pitanje je koliko to traje. Prije ili kasnije pojaviće se pitanje kada će sva ta ograničenja slobode biti ukinuta i koji uslovi moraju biti ispunjeni prije toga. Time koliko razumno vodimo diskusiju ćemo možda stvarno odlučiti budućnost demokratije u našoj zemlji.“
Frankfurter algemajne cajtung piše otkud strah od predugog vanrednog modusa: „Ka privredi ide parni valjak ekonomske krize koja je u Njemačkoj od dvadesetih godina prošlog vijeka povezana sa traumom da bi mogli da propadnu mali preduzetnici kao kičma društva. Ostaje samo nada da će novac koji država stavlja na raspolaganje poteći brzo i uz što manje birokratije.”
Za kraj, novinar Nordbajerišer kurira pita se gdje je Evropska unija. „Evropa samo posmatra. Gdje je odgovor te divno zamišljene zajednice država? Kako to da Kina, Rusija ili Kuba šalju timove ljekara u Italiju, a Evropska unija ne radi ništa i Ursula fon der Lajen se oglašava tek kada je sve rečeno? Svaki sistem dokazuje svoju snagu u krizi. Ono što EU pokazuje tokom korona-virusa graniči se sa totalnim fijaskom.“
