Oprezno i u tišini probijajući se kroz pacijente i medicinsko osoblje u bolnicama, stižu do prve linije fronta, pa iako često odnose pobedu, odlikovanja ipak izostaju, prenosi “Blic“.
Cijeli Čikago zastao je na trenutak 26. marta usred krize koja je prijetila od korona virusa, kako bi izrazio zahvalnost. Ljudi su u tamnoj, zimskoj noći izašli na svoje balkone, tremove i krovove navijajući.
Aplauz je bio za zdravstvene radnike i zaposlene u uslužnoj industriji na frontu zvanom – pandemija.
Ali za čistačicu bolnice Kendis Martinez (39) priznanje doktorima i sestrama ostavilo je osjećaj praznine.
– Razočaravajuće mi je da mi “zaposleni nižeg ranga” ne dobijamo nikakvo priznanje za ono što radimo – iskrena je Martinez.
Kao radnica zadužena za zaštitu životne sredine u “Nortvestern” memorijalnoj bolnici, Kendis je zadužena za čišćenje soba dok su pacijenti u bolnici ili nakon otpusta ili preseljenja. A kako je potreba za čišćenjem velika usred pandemije, ovi ljudi žrtvuju svoje živote te je njihova borba od najvećeg značaja.
Martinez je jedna od hiljada ljudi koji moraju da rade uprkos krizi, ali je nažalost postala i dio statistike oboljelih od Covid-19 virusa.
– Kada sam se razboljela, stvarno sam se uplašila. Imam astmu pa i probleme sa disanjem, pa su mi pluća već ugrožena – kaže čistačica.
Ona je jedna od oko 33.000 zaposlenih u bolnici u Čikagu, prema studiji Univerziteta u Ilinoisu koja kaže da zarade u prosjeku između 26.000 i 31.000 dolara godišnje.
– Čitav objekat bolničkog sistema počiva na ljudima koji čiste, peru i uslužuju u kafeteriji – smatra doktor Bruno koji je sproveo ovo istraživanje.
Ipak, uprkos ovome, Martinez kaže da su servisni radnici često posljednji saznaju za nove procedure i protokole u bolnici – što je možda bio slučaj i sa korona virusom.
Radnici poput Kendis posljednji su na listi, smatra An Igo iz Unije bolnica za uslužne radnike i dodaje da su na početku pandemije postojali planovi rada, ali njihovi zaposleni nisu bili obučeni.
Osnovna odgovornost Martinez je čišćenje sobe nakon porođaja, posao za koji je plaćena sa 14.58 dolara po satu.
– Očistimo i dezinfikujemo sobu. Izbacimo smeće i čistimo stvari koje se najviše dodiruju kao što su prekidač za svjetlo i brave na vratima – kaže ona.
Radi izuzetno rizičan posao. Takođe, ona i drugi radnici servisa, moraju da rade prekovremeno kako bi mogli da plate račune, a to podrazumijeva maratonske smjene od 7 ujutru do ponoći.
Tokom ovih smjena radi na raznim odjeljenjima, a sumnja da se zarazila virusom kada je boravila u sobi koja je nepravilno označena kao soba za regularne pacijente, a i znak za obavezno nošenje zaštitne odjeće je prerano skinut.
– Kada sam prije dvije sedmice počela da se osjećam loše, shvatila sam da sam prije toga radila prekovremeno u dijelu bolnice gdje je postojao korona virus. Znam da su ljudi koji su bili sa mnom u smjeni takođe sada bolesni – kaže Martinez.
Dobila je temperaturu i to u toku 12-satne smjene i morala da uradi nešto što rijetko radi – ode kući. Zatim su došle glavobolje, pa je pozvala telefonsku liniju za Covid-19 i sutradan uradila test. Dva dana kasnije dočekao je pozitivan rezultat.
Izazov za radnike poput ove čistačice je nedostatak fleksibilnosti, jer zbog niskih plata nemaju drugu mogućnost nego da se vrate na mjesto na kojem su zaraženi.
– Zdravlje i bezbjednost naših zaposlenih, ljekara i pacijenata su najveći prioritet. Od izbijanja Covid-19, uložili smo ogromne napore da održimo okruženje koje štiti sve – izjavio je portparol “Nortvestern” bolnice Kristofer King.
Iako nije potvrđeno gdje se Martinez zarazila, bolnica je pristala da isplati nadoknadu radnicima, dok An Igo iz sindikata smatra mnogo bolnica pokušava da ograniči izloženost zaraženih pacijenata.
Međutim takvi napori će možda biti kasno sprovedeni za radnike kao što je Kendis, koja kaže da joj je bolnica tražila da se vrati na posao tri dana nakon što simptomi nestanu.
Nakon više od sedam dana, rekla je da se osjeća bolje i da je zahvalna poslodavcu što joj je omogućio bolovanje, ali nije baš spremna da se vrati na posao.
– Promijenit ću pristup kada se vratim. Vjerovatno neću dugo raditi prekovremeno jer ne želim da budem u različitim dijelovima bolnice – kaže Kendis, međutim to znači i da će joj smanjiti platu.
U narednim danima vratila se na posao, ali se plaši da se opet ne zarazi.
