“Dakle, ako se neko vozi automobilom, biciklom, motorom ili čak i dok šeta, svako od njih biće upitan da li želi da se testira”, kaže Sabin Nsanzimana, generalna direktorica Biomedicinskog centra u Ruandi i desna ruka Ministartsva zdravlja kada je riječ o trenutnoj borbi sa epidemijom korona virusa.
Testiranje sprovode zdravstveni radnici u zaštitnoj opremi, a Nsanzimana ističe da je testiranje doborovoljno, iako se s druge strane čuju optužbe da se odbijanje ne prihvata dobro.
Prikupljanje uzoraka, odnosno uzimanje brisa iz grla i nosa, i ispunjavanje papira za kontaktne informacije traje oko pet minuta.
“Svi ti uzorci šalju se istog dana u laboratoriju. U Kigaliju imamo veliku laboratoriju, a imamo i šest drugih laboratorija u ostalim provincijama”, kaže Nsanzimana.
Uprkos tome što ih je Svjetska banka klasifikovala kao zemlju sa malim primanjima i ograničenim resusrsima, Ruanda je obećala da će identifikovati svaki slučaj korona virusa.
Svako ko dobije pozitivan test odmah se stavlja u karantin u namjensku Kovid-19 kliniku. Svi kontakti te osobe za koje se smatra da su bile izložene visokom riziku takođe su stavljene u karantin, bilo na klinici bilo kod kuće, sve dok se ne testiraju.
Nsanzimana ističe da zdravstveni radnici zovu ili posjećuju svaki potencijalni kontakt osobe koja se testirala pozitivno: “Mi zaista vjerujemo da je to važno kako bismo bili sigurni da ćemo otkriti i pratiti sva mjesta gdje bi virus mogao da se nađe”.
Sveobuhvatno praćenje kontakata i masovno testiranje je zadatak koji je namučio i zemlje koje su ekonomski daleko stabilnije i naprednije od Ruande, gdje prihod po glavi stanovnika iznosi otprilike 2.000 dolara godišnje. Ipak, sva ispitivanja i tretmani kada je riječ o korona virusu su besplatni.
Zemlju svaki pojedinačni test košta između 50 i 100 dolara, a kako bi testirala hiljade njih dnevno, Ruanda je započela proces koji se zove “bazensko testiranje”. To podrazumijeva da se 20 do 25 briseva stavi u jednu bočicu i provuče kroz mašinu. To im omogućava da testiraju daleko više uzoraka odjednom. Ako postignu pozitivan rezultat, tada se svi brisevi iz sporne bočice testiraju pojedinačno kako bi se utvrdilo koja je osoba zaražena.
Ova doktorica napominje da Ruandi tokom pandemije znatno pomaže iskustvo u rješavanju prethodnih epidemija zaraznih bolesti. Zemlja koristit sisteme i opremu koju je već imala kada su se borili protiv HIV-a-.
“Koristimo istu strukturu, iste ljude, istu infrastrukturu i laboratorijsku dijagnostiku, ali primjenjujemo je na KOVID testove”, tvrdi.
Otkako je sredinom marta zabležen prvi slučaj, zemlja od 12 miliona zabeležila je nešto više od 1.500 slučajeva.
“Ruanda je povukla nekoliko prilično pametnih poteza. Prije svega, reagovali su vrlo rano. Oni su postavili neke od najoštrijih mjera u poređenju sa drugim afričkim zemljama, a drugo oni poštuju fizičku distancu više od većine zemalja”, kaže Sema Sgajer, direktor Surgo fondacije koja je lansirala novi alat za analizu trendova u vezi pandemije korona virusa širom Afrike.
Takođe, Ruanda je mobilizovala zdravstvene radnike, ali i policiju i studente koji su radili kao tragači za kontaktima. Čak su koristili i robote u ljudskoj veličini u Kovid ambulantama kako bi se utvrđivala temperatura pacijentima i isporučivale zalihe.
Mnogi se slažu i da je politika ključan faktor u uspjehu Ruande, odnosno autoritaran lider koji je tokom krize efikasan. Tamošnji predsjednik Pol Kagame zahtjeva visoku odgovornost od ministarstva zdravlje, a Ruanđani, nevezano za to da li zbog povjerenja u vladu ili straha, slušaju savjete i naređenja koja se tiču maski, pranja ruku i boravka kod kuće.
Ipak, i dalje je prisutan strah da će najgore tek doći, a o tome svjedoči i Tolbert Najensvah, nekadašnji ministar zdravlje u Liberiji koji je vodio krizu protiv epidemije ebole 2014. godine.
“Još nijedna zemlja nije sigurna. Ruanda je primjer ostalim zemljama sa malim primanjima da čak i ako imate ograničene resurse, ovaj virus može da bude obuzdan. Dakle, ono što treba učiniti jeste da se slijede mjere. Političko liderstvo je veoma, veoma presudno. Ruanda bi trebalo da nastavi da radi ono što sada radi. I druge države treba da je oponašaju”, zaključio je Najensvah.
