Sa porastom mržnje prema Azijcima širom svijeta, turistii sa ovog kontinenta se osjećaju ranjivije nego ikad. CNN Travel je razgovarao sa turističkim blogerima i ljudima koji su voljeli da putuju prije pandemije o tome kako se osjećaju zbog trenutne situacije.
Pete Rojwongsuriya je turistički bloger koji je u sedam godina proputovao 65 država. U trenutku kada se pandemija krenula širiti svijetom on je bio kući u Bangkoku i putovao je koliko je bio u mogućnosti, ali ne van države. On je kazao da ima strah jer u javnosti nije stvorena dobra slika o azijskim putnicima.
“Prestravljen sam time da hodam normalno ulicom i da ljudi viču na mene”, rekao je Rojwongsuriya koji je kazao da se i prije pandemije sretao sa diskriminacijom i zabludama koje se dovode u vezu sa Azijcima.
Blogerica Christina Guan živi u Njemačkoj i kaže da od marta uglavnom boravi u kući te da se plaši da bi ljudi samo zbog njenog izgleda mogli pomisliti da ima virus i da je zbog toga opasna, prenoosi “Klix“.
Dr. Kiona je pola Korejka i živi u Teksasu, a prva četiri mjeseca pandemije je bila kući gdje je poduzela sve mjere opreza. Nakon što su granice počele otvarati odlučila je krenuti na prvo putovanje koje je prošlo mirno, bez ikakvih slučajeva diskriminacije međutim bila je napadnuta na društvenim mrežama.
Ona je kazala da je i prije pandemije na svojim putovanjima bila diskriminisana i da ne vidi da se takav stav promijenio. Također je morala otkazati neke seminare i putovanja na kojima bi učestvovali Azijci jer smatra da su zajedno lake mete.
Lianne Bronzo je kao malu usvojila američka porodica, poslije je otišla u Južnu Koreju da se upozna sa svojim pravim roditeljima, a nakon toga je krenula da putuje svijetom i dokumentuje to na svom blogu.
Bronzo i njen dečko su živjeli u Zambiji gdje su radili kao volonteri mirovnog korpusa prije nego što su se morali evakuisati zbog koronavirusa. Tada je ona odlučila da se vrati u svoj dom u New Jerseyju, SAD.
“Uvijek nosim sunčane naočale kada izlazim, sviđa mi se i to što imam mogućnost da nosim masku. Gledam da izbjegnem sukobe”, rekla je ona.
Zbog cijele situacije planira sa dečkom odseliti u Japan čim se granice otvore, smatra da je tamo najsigurnije. Ona nije doživjela neprijatnosti, ali je svjesna toga da postoji diskriminacija prema Azijcima i zbog toga želi živjeti negdje gdje će se suočiti sa najmanje problema zbog svog porijekla.
Stop AAPI Hate je izvještajni centar kojeg je u martu osnovalo Azijsko pacifičko vijeće za politiku i planiranje. Oni su do sada zabilježili 2.100 slučajeva iskazivanja mržnje prema Azijcima u SAD-u koje je povezano sa pandemijom.
“Ovo nije samo zdravstvena pandemija nego i pandemija mržnje”, poručili su oni, a zbog porasta napada na ljude azijskog porijekla za vrijeme koronavirusa čak je i FBI zabrinut.
Boram Lee živi u Massachusettsu i diplomirala je političke nauke na Harvardu, jedne prilikom je vozila bicikl u svom komšiluku kada je stranac počeo da viče na nju. Iste sedmice u trgovini ju je pratila jedna žena i rekla joj da će je vratiti u Kinu.
“Ovdje živim posljednjih šest godina i nisam se suočila do sada sa ovakvom količinom grubog i eksplicitnog rasizma”, rekla je Lee.
