Američka zdravstvena uprava u posljednje vrijeme svakih nekoliko dana najavljuje novi sporazum. Farmaceutskim kompanijama obećava milijarde za isporuku vakcina koje se pokažu efikasnim. U julu su Sjedinjene Države sporazum sa njemačkom kompanijom Biontech, koja na vakcini radi zajedno sa američkom kompanijom Pfizer. Ako njihov lijek bude odobren, prvobitno bi trebali isporučiti 100 miliona primjeraka u SAD, po cijeni višoj od 1,6 milijardi eura. Američka vlada može kupiti još 500 miliona primjeraka nakon toga
Zemlja je već sklopila slične sporazume i sa drugim kompanijama: sa američkim kompanijama Moderna, Novavax i Johnson & Johnson, kao i s britanskom grupom AstraZeneca, a nedavno i sa francuskim farmaceutskim gigantom Sanofi i njegovim partnerom GSK iz Velike Britanije, koji zajedno rade na vakcini, piše “DW“.
Kritika Ljekara bez granica
Ne iznenađuje što zemlje poput SAD-a sada sklapaju takve sporazume, kaže Kate Elder iz organizacije “Ljekari bez granica” i dodaje da je to „razočaravajuće“. Na početku pandemije, šefovi država su pokazali “toliko dobre volje” kada su govorili o tome da bi svi trebali imati pristup budućim vakcinama.
“Zbog toga smo mislili da je to znak da se ovoga puta situacija može drugačije odvijati, te da se razmišlja na globalnom, ne na nivou nacionalnih interesa”, objašnjava Elder.
Ali sada stanje izgleda drugačije. Japan, Kanada, Australija, Velika Britanija, Švicarska – svi oni su u posljednjih nekoliko sedmica sklopili sporazume sa farmaceutskim kompanijama. Rusija i Kina istraživanja za vakcine provode u svojim državnim kompanijama.
Mislili smo da će se ovaj put razmišljati na globalnom, a ne na nivou nacionalnih interesa. Međutim, situacije je drugačija, poručuju iz organizacije “Ljekari bez granica”.
I EU i njene države članice o vakcinama pregovaraju direktno sa farmaceutskim kompanijama. Sredinom juna, Njemačka, Francuska, Italija i Holandija, zajedno s britanskom grupom AstraZeneca, dogovorili su se oko isporuke 400 miliona doza vakcine. Ove četiri države naglasile su da vide sebe kao jedan inkluzivni savez zemalja – odnosno da bi lijekove itekako učinile dostupnima i za druge članice EU. Ali nijejasno kolika je globalna solidarnost.
WHO upozorava na “vakcinski nacionalizam”
Šef Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) Tedros Adhanom Ghebreyesus već upozorava na “vakcinski nacionalizam”.
“Nijedna zemlja neće biti sigurna dok ne budemo svi sigurni”, rekao je on na konferenciji za novinare početkom avgusta.
WHO je započela inicijativu zajedno sa globalnim savezom za vakcinaciju GAVI i međunarodnom organizacijom CEPI – pod nazivom COVAX. Njihov cilj je garantovanje pravedne raspodjele korona vakcina za svaku zemlju svijeta. Inicijativa želi zajedno kupiti dvije milijarde vakcina do kraja 2021. i distribuirati ih fer pristupom – u sve zemlje učesnice.
Problem je, međutim, što je skoro 80 vlada bogatijih zemalja do sada izrazilo spremnost za učešće. Ali još uvijek nije jasno ko je sve uključen, jer je samo oko pola zemalja pristalo da se javno objavi njihovo ime. Ali vidljivo je koje zemlje ne podržavaju ovu alijansu: SAD, Rusija i Kina. Najveće zemlje EU – Njemačka, Francuska, Italija, Španija i Poljska, takođe nisu na spisku.
Novinska agencija Reuters nedavno je izvijestila, pozivajući se na neimenovane predstavnike EU, da Evropska unija ne želi učestvovati u zajedničkoj kupovini putem COVAX-a, jer je vakcina preskupe. Na pitanje o tome, glasnogovornik Komisije EU rekao je za njemačku medijsku kuću NDR da podržava inicijativu. Međutim, u odgovoru nije bilo jasno da li to znači i zajedničku kupovinu.
Sjedinjene Države su sklopile nekoliko sporazuma sa različitim farmaceutskim firmama koje rade na izradi vakcine za korona-virus.
Odgovornost je i na farmaceutskoj industriji
Kate Elder iz organizacije “Ljekari bez granica” smatra da odgovornost nemaju samo države, već i proizvođači cjepiva, a lijek bi se trebao prodati zemljama kojima je najpotrebniji, a ne onima koje plaćaju najviše novca. Kompanije bi trebale raditi i u saradnji sa WHO i transparentno reći koliko mogu da proizvedu. WHO bi onda trebala odlučiti gdje cjepiva prvo idu.
Međunarodni farmaceutski savez IFPMA navodi da u osnovi podržava ovaj zahtjev. U intervjuu za NDR sredinom maja, generalni sekretar IFPMA-e Thomas Cueni rekao je da se cjepivo mora učiniti dostupnim cijelom svijetu i da kompanije ne bi trebale biti te koje će odlučiti ko će ga prvi dobiti.
“Želimo da se donesu racionalne odluke i vakcine prvo dobiju oni kojima su najviše potrebne”, rekao je Cueni. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) bi tu trebala igrati presudnu ulogu. Međutim, realno je očekivati, da će vjerovatno doći do mješavine globalnih odluka i odluka pojedinih država koje žele osigurati da njihovo stanovništvo bude opskrbljeno što je prije moguće.
Na pitanje o sporazumima koji su sklopile SAD i druge zemlje, Cueni poziva vlade na odgovornost. Njihovo ponašanje je razumljivo, ali i agresivno, kaže on pozivajući zemlje da podrže inicijativu COVAX.
WHO je započela inicijativu pod nazivom COVAX. Njihov cilj je garantovanje pravedne raspodjele korona cjepiva za svaku zemlju svijeta. Hoće li u tome uspjeti?
Proizvođači postupaju drugačije
Međutim, među kompanijama koje imaju obećavajuće kandidate za vakcine, stavovi su drugačiji. AstraZeneca je, na primjer, obećala da će staviti 300 miliona doza globalnom savezu po cijeni od 750 miliona eura. To je 2,50 eura po dozi. Ova firma je potpisala i ugovor sa indijskim proizvođačem koji bi trebao proizvesti stotine miliona doza istog lijeka za siromašnije zemlje.
Druge kompanije poput Biontech-a i Pfizer-a izrazile su barem temeljnu spremnost da podrže COVAX, ali ne žele odustati od profita. Američka kompanija Moderna, s druge strane, već je sklopila niz unosnih sporazuma s bogatim državama – po cijenama u nekim slučajevima većim i od 30 eura po dozi. Na pitanje NDR-a bi li svoj lijek mogla ponuditi siromašnim zemljama po jefitinijim cijenama, Moderna nije odgovorila. Generalni direktor IFPMA Cueni nije želio komentarisati konkretne cijene kompanija.
Neke kompanije bi se odrekle profita, dok druge jasno govore da žele zaraditi. Ovdje vidimo čitav dijapazon, navodi Kate Elder. Žalosno je što vlade ne uslovljavaju plaćanje sa strožijim smjernicama i uslovima.
Rezultat toga je da “sljedeće godine nećemo biti u situaciji da svaka zemlja ima pristup prvim cjepivima”, zaključuje Elder.
