Neki od vodećih američkih medicinskih stručnjaka izrazili su novu sumnju u beskrajnoj debati o testiranju na koronavirus u SAD-u. Naime, standardni testovi pokazuju ogroman broj ljudi koji nose relativno beznačajnu količinu virusa, piše New York Times.
Većina tih ljudi vjerojatno nije zarazna, a identificiranje takvih osoba može zagušiti čitav postupak i spriječiti da se na vrijeme pronađu oni koji doista mogu zarazu proširiti dalje. No znanstvenici kažu kako rješenje nije testirati manje ili preskočiti testiranje onih koji nemaju simptome, kao što je nedavno predložio Centar za kontrolu i sprečavanje bolesti (CDC), prenosi Jutarnji.
Umjesto toga, novi podaci pokazuju potrebu za širom upotrebom brzih testova, čak i ako su manje osjetljivi.
– Odluka da se ne testiraju osobe bez simptoma je pogrešna, kaže doktor Michael Mina, epidemiolog s Harvarda, referirajući se na preporuke CDC-a.
– Ustvari, trebali bismo povećati broj učinjenih testova na raznim ljudima, no to bismo trebali činiti drugačijim mehanizmima.
Korak u tom smjeru mogla bi biti najava Trumpove administracije da će kupiti 150 milijuna brzih testova.
Najrasprostranjeniji testovi na koronavirus, tzv. PCR testovi, omogućuju jednostavan ‘da’ ili ‘ne’ odgovor na pitanje je li osoba zaražena. No, slični PCR testovi na druge viruse otkrivaju i koliko je osoba zarazna, odnosno, pružaju grubu procjenu o tome koliko virusa ima u organizmu pacijenta.
Minus i plus
– Za sve koristimo istu vrtu podataka, a to je samo plus ili minus – i to je to, kaže doktor Mina. – To koristimo za kliničku dijagnozu, za javno zdravstvo, za politiku odlučivanja…
No, ‘da ili ne’ jednostavno nije dovoljno dobro. Količina virusa trebala bi određivati pacijentove sljedeće korake.
– Doista je neodgovorno odreći se činjenice da je u pitanju količina virusa – kaže doktor Mina.
PCR testovi detektiraju genetski materijal iz virusa u ciklusima; što je manje ciklusa potrebno za detekciju, veća je količina virusa u uzorku. Što je veća količina virusa, vjerojatnije je da će pacijent biti zarazan. Podatak o broju ciklusa potrebnih da se virus pronađe, tzv. ‘prag ciklusa’, nikad nije uključen u rezultate koji se šalju liječniku pacijenta oboljelog od koronavirusa, iako bi upravo taj podatak mogao kazati koliko je osoba zarazna.
U tri seta podataka o testiranjima koji uključuju i prag ciklusa, a koji su prikupljeni u Massachusettsu, New Yorku i Nevadi, gotovo 90 posto osoba koje su na testu bile pozitivne, nose vrlo malu količinu virusa, otkrio je The Times.
U četvrtak su u SAD-u zabilježena 45.604 nova slučaja. Kad bi se stope zaraznosti iz istraživanja u Massachusettsu i New Yorku primijenile na čitavu zemlju, to bi značilo da samo nekih 4.500 osoba treba u samoizolaciju te da je potrebno pronaći samo njihove kontakte.
Jedno od rješenja bi bilo da se prilagodi prag ciklusa koji se sad koristi kako bi se odlučilo da je pacijent zaražen. Neki testovi ograničeni su na 40, neki na 37. To znači da ste pozitivni na koronavirus ako je proces detektiranja virusa zahtijevao 40 ili 37 ciklusa.
Jedna vlas kose
Tako visok prag testiranja ne detektira samo žive viruse već i genetske fragmente virusa, ostatke od ranije infekcije koji ne predstavljaju nikakvu opasnost, što bi se moglo usporediti s pronalaženje jedne vlasi osobe koja je davno napustila prostoriju, kaže doktor Mina.
Svaki test s 35 i više ciklusa je preosjetljiv, slaže se i doktorica Juliet Morrison, virologinja sa Sveučilišta Riverside u Kaliforniji.
– Šokiralo me da ljudi detekciju virusa nakon 40 ciklusa smatraju pozitivnim rezultatom, kaže Morrison i dodala da bi puno razumnije bi bilo koristiti 30 ili 35 ciklusa.
Doktor Mina kaže kako bi prag postavio na 30, pa čak i manje. Te promjene bi značile da bi količina genetskog materijala u uzorku pacijenta trebala biti stotinu ili tisuću puta veća od trenutnog standarda da bi se rezultat testa uzeo kao pozitivan – odnosno, dovoljno pozitivan, a da bi zahtijevao nekakvu reakciju.
