Izgradili su malu, dvosobnu kolibu gdje su putnici mogli da se zaustave, odmore, popune zalihe i prenoće.
Delovalo je to kao sasvim uobičajan potez jedne porodice koja se snalazi u okrutnom svijetu Divljeg zapada. A onda su ljudi počeli da nestaju…
Nije prošlo mnogo nakon što se porodica Bender doselila u okrug Osejdž u Kanzasu 1871. godine, a ljudi su počeli da nestaju. Ipak, u prvo vrijeme, na ovo niko nije obraćao pažnju – mnogo ljudi se gubilo na Divljem zapadu u to vrijeme i niko nije ni pomislio da poveže nestanke sa porodicom njemačkih imigranata koja je blizu pruge imala kuću i trgovinu.
Najstariji članovi porodice Bender, Džon Senior i Ma, nisu govorili mnogo engleskog i nisu bili prijateljski nastrojeni prema strancima. I druga generacija Bendersa je bila prilično čudna. Nikada nije bilo razjašnjeno da li su Džon Junior i Kejt Bender bili brat i sestra ili muž i žena.
Bilo je opštepoznato da je Kejt za život zarađivala kao proročica. Ipak, glavni prihodi porodice dolazili su od male radnje i prenoćišta koje su Benderi držali u prednjem dijelu svoje inače dvosobne kuće. Ne samo da su putnici koji su išli prugom mogli da tu dopune svoje zalihe, već su mogli i da večeraju i da prenoće. Neke priče sugerišu da je Kejt radila kao pro*titutka, ali za to nema čvrstih dokaza.
Međutim, nisu svi gosti porodice Bender nastavljali put nakon noći provedene u ovoj kući…
Naknadna istraga je otkrila sav užas koji se dešavao u ovom domu. Dvije sobe koliko je postojalo u kući, bile su odvojene platnom kojem bi gost obično sjedio okrenut leđima. Nakon što bi pažnja putnika popustila, neko od Benderovih bi ga udario čekićem po glavi, onesvijestio i jednostavno gurnuo kroz vrata iza platna.
Tu se nalazila skrivena klopka koja je nesrećne žrtve vodila u podrum i prostorije za mučenje. Benderi bi gostima obično prerezali vrat, a onda ih i raskomadali.
Tri godine terora
Prošlo je tri godine prije nego što je neko povezao sve nestanke. Zapravo, ni tada vjerovatno ne bi bilo otkriveno šta se dešava u domu Benderovih da oni nisu riješili da se “zabave” sa Džordž Njuton Lončerom i njegovom malom kćerkom.
Nakon što se njih dvoje nisu vratili kući, njihov komšija, doktor Vilijam Henri Jork počeo je da ih traži. Jork je uspješno pratio trag svog prijatelja i tako stigao do Benderovih.
Porodici nije bio problem da ubiju i njega ali, na njihovu nesreću doktor je imao moćnu braću – pukovnika i senatora koji su bili upoznati sa bratovljevom potragom.
Kada se doktor Jork nije vratio kući, njegova braća su odmah krenula u potragu i to ih je dovelo pravo do Benderovih. Oni su potvrdili da je doktor prenoćio kod njih, ali su tvrdili da je poslije toga nastavio putovanje.
Međutim, braća nisu u ovo povjerovala. Okupila su cijeli grad i obznanila da će nabaviti naloge za pretres svake kuće u kraju sve dok ne otkriju šta se dogodilo sa doktorom.
Benderovi su shvatili da neće još dugo moći da se skrivaju.
Nestanak bez traga
Porodicu je tada poslužila đavolska sreća. Odmah nakon što su pretresi počeli, čitav kraj je zahvatilo ogromno nevrijeme što je usporilo potragu. Jednom kada je oluja prošla, Banderovi su nestali bez traga!
Nakon što je kuća pretražena, sav užas je isplivao na vidjelo. U narednih nekoliko dana, u bašti Benderovih su otkriveni ostaci najmanje 20 ljudi. Većina su bili muškarci, ali je pronađeno i tijelo devojčice Lončer koja je, pokazala je autopsija, bila živa zakopana.
Nakon što je vijest o “Krvavim Benderovima” stigla u novine širom SAD policija je krenula u potragu. Otkriveno je da se porodica razdvojila u dva para i da su otputovali vozom, ali to je bilo sve! Trag se ohladio uprkos velikim novčanim nagradama koje je policija nudila za dojavu i priča je prerasla u urbanu legendu.
Decenijama su ljudi širom Amerike tvrdili da su naletjeli na članove porodice Benders. Nekoliko osumnjičenih je i uhapšeno zbog sumnje da su oni, ali su pušteni jednom kada je ustanovljeno da ne pripadaju ovom krvavom klanu.
Do danas, niko zapravo nikada nije saznao šta se dogodilo sa bilo kojim članom Benderovih, prve američke porodice serijskih ubica, piše “Istorijskizabavnik“.
